Marketing
autumn feeleng.
„ljubi me, poljubi, jer dolazi jesen i padat će kiše i padat će mrak… i biti će hladno, biti će prehladno za nas…“
I to ljeto je iza nas…
Teško je priviknuti se na osrednjost kad jednom proživiš period u kojem je svaki događaj bio mnogo više od tvojih očekivanja. Taj period za mene je bilo prošlo ljeto- ljeto '09.
Ovo ljeto, koliko god dobro bilo, za sobom je samo povuklo melankoliju i sjećanje na prošle dane. Teško je živjeti sadašnjost kada prošlost još uvijek tako snažno osjećaš- nalazim se na istim mjestima, okružena istim ljudima, isti prijatelji su tu… A opet ništa nije kao nekada. Ironija?
Kada bih realno sagledala situaciju i potisnula uspomenu na one savršene ljetne noći '09, mogla bih reći da je i ovo ljeto zaista bilo dobro.
Koncerti četvrtkom i petkom, partijanja petkom i subotom, Skittlesi, martini, palačinke, filmske večeri, Ljetni i ja, plesanje do sitnih sati... Da, bilo je dobro. :)
***
Prvi dan:
Znaš li onaj osjećaj kad... Gore vatre, požari. Vode poplavljuju vulkane, tlo podrhtava, suočava se, nestaje… sve sile svijeta kovitlaju se u malenom prostoru unutrašnjosti tvoga bića izazvane samo jednim pogledom, dodirom ili osmjehom tebi posebno drage osobe?
To je taj osjećaj koji mi nedostaje.
Drugi dan:
Osjećam se upravo tako, kao da posjedujem snagu svih jučer spomenutih sila.
Njegov nasmiješen lik pred mojom kućom, njegove plave oči i jedna od onih majica koja, kad ju obuče, u tebi budi želju da se izgubiš u njegovom zagrljaju i da ga ne ispustiš…
Eto, to je bilo dovoljno da uskovitla milijune osjećaja, probudi tu unutrašnjost moga bića… Bilo je dovoljno da mi čitavo tijelo zadrhti dok sam mu išla u susret i da jednostavno ne smognem snage prvu riječ prevaliti preko usana. Eto kako djeluje na mene. zaljubljena sam, opet onako snažno kao prije. :)
***
Ljetni?
Ljetnome jednostavno nije suđeno da bude Jesenji. Premda priča s nama traje više od godinu dana. I premda smo na tu godišnjicu bili na moru, isto kao i prije, i premda je ta večer bila jedna od najboljih koja mi se ikad dogodila.
Ljetni ostaje Ljetni. Bilo je dobro dok je trajalo. I u tom okviru ću ga pamtiti.
Njegova je odluka da se sada ponaša tako glupo kako se ponaša. Da se drži tako distancirano… Njegova odluka. A moglo nam je i zadnjih mjesec dana biti lijepo kao prije. Mogli smo ovo vrijeme prije nego što ode na faks iskoristiti do maksimuma. Ali uredu. Njegova je odluka da nam se razgovori svode na: „Bok, kako si, vidimo se poslije? Vidimo.“ I nikad se ne vidimo, jer on ne iskazuje ni najmanju želju da budemo nasamo. Uredu. Uživaj sa svojim frendovima za susjednim stolom i idemo se pretvarati da se nikada ništa nije dogodilo među nama. Uživaj na faksu udaljen 80km zračne linije od mene… bok. Nedostajat ćeš mi ponekad.
I istina je da je sjećanje na njega još uvijek svježe, i istina je da mi ponekad nedostaje. Nedostaje mi onaj osjećaj kada znaš da netko tu večer misli samo na tebe, kao i ti na njega… Nedostaje mi ponekad njegovo ime ispisano na zaslonu moga mobitela. Pokoji poziv, poruka, neki sitni znak pažnje… U ovim tmurnim danima vraćam se na one ljetne i proljetne, tako bezbrižne… Vraćam se na naše šetnje i ludiranja gradom, na naše poljupce pred očima cijeloga grada. Vraćam se na sliku mene u njegovom zagrljaju, na sliku nas kako šetamo rivom… zagrljeni. Kako nestvarno to sada djeluje. Mi na plaži, glasan smijeh, kućica koja nas štiti od vjetra, šum valova u pozadini, tako patetično zvuči… Ali za mene je to bila najdraža slika ovoga ljeta.
Ovaj jesenji ugođaj koji se već dobrano sluti u zraku jednostavno budi nostalgiju u meni.. Nedostaje mi, da… priznajem.
„…ljubi me poljubi, nasloni svoj vrat na moje grudi i rukama prođi kroz moju kožu i ostavi trag na mojoj koži…
Vrati se, ja trebam te ovdje, ja trebam te tu.“
Post je objavljen 14.09.2010. u 18:53 sati.