Ponekad u knjigama naiđete na imena kao Quemoy ili Amoy i u neka davna vremena prije Googlea potraga bi vas dovela do nekog leksikona ili Krležine enciklopedije (za one koji se još sjećaju da je Meštar Svih Hulja bio iza Enciklopedije JLZ i temelji nastambe su im dovoljno čvrsti da podnesu spomenutu publikaciju na policama). Ali veza između te informacije i zemljopisne karte bi već bila manje očita, jer danas se to zove Kinmen i Xiamen, ili (gotovo) proizvoljno drugačije, ovisno o transkripciji koju koristi izdavač, npr. Jinmen, Qinmen, Pingpongmen...
Google je poučan na temu oba imena i poigrajte se malo ako ste zainteresirani, opalit će vas po glavi možda ne uobičajenih "5000 godina kineske povijesti", ali kojih 400 ili 500 sigurno.
Neću postavljat slikice, google radi za nas. Ovo je vježba iz kratke forme na hrvatskom, a ne foto album.
Ja sam prišao temi ... iz zraka i mraka neznanja. Blaženog. Jer kad se udubite, evo odmah Koxinge, Japanaca, Mao (seronja maximus), Chiang-Kai Sheka (aka Jajoglavi), desetgodišnjih bombardiranja, 15 tisuća leševa, krvavog mora i obala, otoka išaranih mrežom tunela, minskim poljima i sličnim "ljepotama". Fuj, baci!
A iz zraka i sa mora izgledaju tako pitomo i lijepo.
Dakle, budimo praktični: odete s posla malo ranije u petak i sjednete na metro do aerodroma, ukrcate se u avion i za 50-ak minuta ste na Kinmenu, najdaljem Tajvanskom otoku, koji leži par km od Kineske obale. I mjesto je proizvodnje najboljeg Kaolianga, ilitiga 58%-tnog alkohola koji je, začudo, sasvim pitak, a ne ko šljiva kad ju nagarite pri pečenju. Tipični tropski otok, džungla, brdo, ravnica i plaža za koju bi Krk ili Hvar dali gradonačelnike na pladnju s jabukom u ustima. Mali problem je da su plažice i dalje načičkane protivdesantnim zanimljivostima a ne turistima, a najljepša na Kinmenu je uz samu pistu (bivšeg vojnog) aerodroma, pa teško da bi bio užitak tamo se ispružiti. Eventualno doći izvršiti desant. Baš me zanima ko bi vas prvi dohvatil da ste npr. Francuska ili USA marines desantna jedinica i odlučite trenirat Zaljev Svinja, da li bi vas dohvatili Tajvanci, ili bi Kinezi skoknuli trenirat strogoću? U svakom slučaju se ne bi dobro proveli. Najblaži scenario bi vjerojatno bio ispaljivanje par raketica od onih 1000 i nešto uperenih prema Tajvanu od strane Crvenih tovariša s kontinentalne strane Tajvanskog Prolaza.
Dakle, dođete na Kinmen i tamo naiđete na ponešto Tajvana prije dvadesetak godina. Iznenađujuće veliki otok za tako...mali otok. Nije nagužvano, pa se čini ko da niste na Tajvanu (i niste). Vojske ko u ruskoj priči. Najzanimljivija su sela, očuvana u obliku kakav je nestao na Tajvanu, cijela naselja malih kućica, ko dječje igračke. Ako se želite prisjetiti kako je to izgledalo kad su se dizali avioni iz pravca Bihaća i tresla se brda, uđite po stepenicama u muzej vojne strukture na Kinmenu, provest će vas tunelima ispod grada kojih kilometar i pol, s zvučnim kulisama, sasvim realistično...i zapravo još aktualno, ne zaboravimo da opstojanje Tajvana trenutno ovisi samo o dobroj volji Crvenih (i Crnih?).
Put do Xiamen-a brzom brodicom kakve tu obično voze na otoke, nekaj ko katamarani kod nas za Silbu, traje 50 minuta, i pogledi su zanimljivi, posebno na stražarnice TW vojske na isturenim položajima na otočićima. U nemirnija vremena su se derali (megafonima) jedni na druge-videl sam na plaži na Kinmenu toranj s kog je išla deračina prema Kini di su ih obavještavali kak jajoglavi brine za njih, a isto je bilo na kopnu, oni su njima puštali rodoljubne komunističke pjesmice i Maove citate. Sve popraćeno ispisivanjem parola po obje strane. Ponekad su preplivavali s jedne na drugu stranu malo se poklat, onako da se zna da se ne vole. Jako neprijateljske vode, poprilično se tu krvi prolilo... Danas jako nagužvane, prometa kolko hoćeš-ali to nije ništa novog za Xiamen, koji je bio glavna Kineska luka ovdje još dok je Marco Polo plovio naokolo. Danas je izgubio na važnosti, ali ne i na prometu, po onom što sam vidio. Podsjetio me pomalo na Istambul. -e ovdi san zeznija, nije Xiamen stariji od zemljaka nam Marca i tako važan, nego Fuzhou, nešto sjevernije. Xiamen je tu od 14tog stoljeća, bar tako veli Lonely Planet, a njima ćemo virovat, ne?
Zapravo sam grad-koji je na otoku, spojenom kopnom s dva duga mosta' potpuno zanemaril i samo prođoh taxijem desetak minuta od dolazne luke sa Kinmena do gradske lučice za Gulanyi, mali otočić ispred Xiamena, na kojem su od 16tog stoljeća bile smještene misije, crkvene i one trgovačke, i kasnije, u vrijeme Opijumskih ratova, političke. Mali slatki otočić, za Kinu jako razularene arhitekture. Zanimljiviji od Macaa po tom pitanju. Fora je onih par tunela koji prolaze kroz stijenu koja je usred otoka, par stotina metara su dugi i čine otok jednom cjelinom. Postoje i stepenice preko brda, ali tunelom je mnogo brže. Da, zaboravil sam spomenuti i drugu sličnost sa Silbom: nisu dozvoljena nikakva prometala, čak ni bicikli. Sva roba se iz luke raznosi dvokolicama koje vuku, fakat, kuliji...ponekad se iznenadiš kolku hrpu toga može jedan takv "žgoljo" povuć. Da dozvole promet, bilo bi nemoguće proći ulicama. Time je dobivena rijetko viđena oaza mira od prometa, jako pohvalno. Pogledi s brda su lijepi, nestvarni, s jedne strane more s razvedenom obalom načičkanom rafinerijama, termocentralama, zgradurinama (nisam uočio "kraj grada", mislim da ide do Tibeta) i svakojakim plovilima, s druge opet Grad, grad, grad, grad...
Najvažnija i najugodnija točka na otočiću je sasvim sigurno kafić iznenađujućeg imena "Cafe" (napisano na ovalnoj crnoj ploči obiješenoj ispred ulaza, naići ćete na njega negdje u okolici sportskog igrališta, ravno pa lijevo nakon izlaska sa brodice-zanimljiva je naplata brodice, tamo se ide bez plaćanja, a pri povratku se plaća obje strane!), koji je sasvim kulturna građevina s još kulturnijim vrtom, i vlasnik se ne trga zaraditi što više love, pa je sve opušteno, klopa dobra, sasvim kulturni espresso... preporučam. Cijena? Prava sitnica... čekajte, zvoni mi mobić, Halo, Bing, kako brat?...
Povratak na Xiamen, Kinmen i let natrag za Taipei i i eto me u ponedjeljak na poslu. Tak se to dela, pravi expat izlet. Preporučam, pravo osvježenje u ovom kineskom svijetu.
Post je objavljen 14.09.2010. u 05:26 sati.