Pregled posta

Kasnonoćni čušpajz

Hvala svima na savjetima što se tiče prethodnog posta. Naime, pitala sam vas to sve budući da već neko vrijeme pišem za portal biologija.com.hr, koji sam nedavno ovdje predstavila. Iako mi ne manjka inspiracije kada je biologija u pitanju, ipak mislim da je dobro dobiti povratnu informaciju od publike i pisati o onome što najviše zanima čitatelje. Drago mi je da mi se pružila prilika da tamo pišem, budući da je to specijalizirani portal, i nekako se moji članci onda uklapaju u ambijent tamo. Blog sam i tako prvenstveno počela pisati zbog sebe, i on i dalje služi za izbacivanje tih nekih osobnih stvari i emocionalnih stanja, tako da će ovo sada biti dobra ravnoteža, između pisanja tamo i ovdje.

Danas (tehnički, to je već jučer) je moj najdraži Medo položio zadnji preddiplomski ispit i moram ga jako jako pohvaliti i od srca mu čestitati . Bravo Medo, znala sam ja da ćeš ti to rasturiti. Dok sam bezbrižno farbala ogradu, u mislima sam bila s tobom i stvarno mi je bilo drago kada sam vidjela da si to rješio :). A sada idemo u nove radne pobjede :D.

Danas sam pomagala Najmlađoj u prevođenju zadaće iz latinskog. Iznenadila sam se koliko dobro mi ide, pa ja to rasturam (ah skromnosti gdje si ). Malo sam zahrđala u nekim sitnicama, ali imam osjećaj da bih jako brzo ponovo sve pohvatala kada bih uistinu i htjela. Nekako mi je to uvijek bila neprežaljena ljubav – klasična filologija. Ne znam, bilo mi je tako zabavno i magično sjediti nad nekim tekstom (latinskim ili grčkim) koji mi je bio u apsolutno svakom pogledu nepoznanica. I onda polako ulaziti u njegovu dubinu, rasčlanjivat riječ po riječ, pronalaziti skrivene konstrukcije, naučiti nove riječi, odgonetnuti koja riječ je u pitanju, pogotovo u grčkome. Ah, kada se samo sjetim. A tek onaj osjećaj na kraju kada zadovoljno zatvoriš rječnik jer si završio. I onda dođeš u školu drugi dan i neka rečenica s kojom si se mučio pola sata da bi nešto iole smisleno sklepao je totalno drugačijeg smisla nego što si mislio, a rješenje je bilo tako jednostavno. I nakon nekog vremena uhvatiš taj duh jezika, uhvatiš njegovu ljepotu i divotu. Baš sam postala sentimentalna. Danas pomažem latinski, sutra kemiju, ja sam Katica za sve .

I tako, još jedan post o ničemu. Za manje od dva tjedna opet idem na teren, jedva čekam. Baš se veselim. Bit ću izvan civilizacije i to me baš čini sretnom, ne mogu vam opisati taj osjećaj, baš je poseban, morate probati ako niste. Nisam još niti otišla, a već me brine povratak. Zadnji put kada sam se vratila sa terena mi je trebalo 2 tjedna da se priviknem na ljude, moj život koji imam ovdje u Zagrebu, na aute, na sve. Baš je bio šok za organizam. Iako mi je tamo bilo i naporno i teško ipak je bilo prekrasno. Jer teško je bez pitke vode i teško je kada doslovce niti sekundu nemaš samo za sebe, u svakom trenu je netko uz tebe, ali drugačije je to. Baš drugačije. U prirodi si, zvijezde su tako prekrasne i sjajne po noći, trava tako miriši...

A i ovaj vikend bi trebala ići u berbu, ako bude lijepo vrijeme. I tome se veselim. To je uvijek zabavno, u sat vremena poberemo sve grožđe, a onda cijeli dan feštamo uz odojka koji se okretao na ražnju i prošlogodišnje vino (koje je uvijek fenomenalno). Već sam izjavila da ja ne vozim doma niti tamo. Nema šanse da odem tamo i da se onda ne prepustim dionizovskim užitcima . Ah hedonizam. Dakle, preostaje mi samo mantranje da ne pada kiša, a onda ću vam tamo negdje u nedjelju – ponedjeljak staviti slike, hihi :D.

I tako, uživam u slobodi, uživam u činjenici da ne moram ništa učiti. Predobar osjećaj. Čitam knjige, tj. trilogiju od. P. Pullmana – Njegove tamne tvari. Valjda je to hrvatski prijevod, Medo? U Bosni prošli tjedan sam dovršila prvu knjigu, sada sam na drugoj, malo sam pauzirala zadnja dva dana jer sam se bavila drugim aktivnostima, ali završit ću to uskoro. Sviđa mi se knjiga, iako nisam baš neki veliki fan fantasyja, jer onda kada pročitam knjigu, toliko se uživim da bih još i onda mi bude bezveze. Ali odlučila sam, da moram više čitati takve knjige i poraditi na svom vulgaris engleskom vokabularu, jer samo čitam stručnu literaturu i bavim se stručnim izrazima, tako da to moram malo uravnotežit.

I eto, bila sam u Bosni kao što rekoh, bio je Bajram prošli četvrtak. Bilo je lijepo, hrana je kao i uvijek bila nepogrešivo izvrsna. Uvijek se borim sa nekim čudnim osjećajima kada se vratim od tamo, ali dobro, o tome neki drugi put.

Još jedan post o svemu po malo i o ničemu posebno. Idem spavat, kasno je. Moram sutra ofarbat ogradu do kraja.






Post je objavljen 14.09.2010. u 02:03 sati.