Marketing
bootcamp
Prije 3-4 sedmice sam odlucila da je krajnje vrijeme to get my butt back in shape. Prije trudnoce (a Edi je vec dvije godine i 8 mjeseci) sam redovno isla u teretanu, muz i ja smo cesto igrali tenis, a za vrijeme trudnoce sam nekih 5 puta dnevno setala Monty-ja po 15ak minuta i po vrucini i po kisi i u sred najhladnije zime. Ali u zadnjih godinu dana od kako Montyja vise nama ni ja nemam razlog da se natjeram izaci iz kuce i kretati se jer Edu ipak ne mogu setati po svim vremenskim prilikama i u svako doba dana.
Tako sam odlucila da definitivno moram uraditi nesto po pitanju moje neaktivnosti. Znala sam da za odlazak u teretanu necu pronaci vremena i da mi treba program koji ce me motivirati i neko da mi kaze sta da radim, kako i koliko. Slucajem prilika djevojka sa kojom radim spomenula je kako ona ide na bootcamp - intenzivno vjezbanje 3 puta sedmicno (35-45 miniuta) uglavnom sa cow bells
Takode, slucajem prilika taj njen bootcamp je imao neki back-to-school special po znizenoj cijeni za tecaj od 5 sedmica i cas u 5:30 ujutro sto je jedino vrijeme kad uopste mogu tako nesto da ubacim u svoj raspored (jer ostao mi je jos jedan CPA ispit za koji ucim skoro svako vece).
Znaci, zvijezde su se poklopile i izgovora nije bilo - upisala sam se na bootcamp! Juce smo imali orientation session da naucimo kako izgledaju vjezbe zagrijavanja i hladenja i da vidimo neke od glavnih vjezbi tek toliko da instruktor ne mora provesti mnogo vremena objasnjavajuci i pokazujuci kako se sta radi za vrijeme stvarnog vjezbanja. Jer stvarno vjezbanje je fast, fast, fast i nema se tu vremena puno sta objasnjavati. Poslije sat vremena ne-vjezbanja vratila sam se kuci osjecajuci bolove u nogama i rukama. Sta ce tek biti s mene kad uradim stvarni work-out??? Yikes!
Jutros sam ustala prije cika zore u 5 ujutro i dok sam se vozila (jedina na cesti, po mraku) pomislila da sam skrenula s pameti. Ali odlucila sam da cu istrajati tih 5 sedmica. Work-out mi se svidio - bio je tezak, brz, sa dosta vjezbi koje nikad prije nisam radila, noge mi otpadaju, jedva idem niz stepenice, ali opet nije lose kako sam mislila da ce biti. Sutra ce vjerovatno biti mnogo gore, ali ne odustajem. U srijedu i u cetvrtak sam opet tamo u 5:30.
Nije mi cilj smrsati jer kilaza mi je ok, zelim jednostavno biti u dobroj kondiciji. I zelim da mi se na rukama fino ocrtaju misici, ne oni veliki bilderski, nego oni fini, mali, kulturni :) A, vidjet cemo sta ce biti...
(ovo je instruktorov blog)
Post je objavljen 13.09.2010. u 20:59 sati.