Vjeruj, ovoj tišini što govori,
jeziva je ona sjena ljubavi,
bolna rana na srcu što krvari;
srcu, što ne može da zaboravi.
Vjeruj, pjesniku kad ti stihom zbori
i kad utihne ima razlog pravi:
Ljubav; rana od koje srce žari,
bol je s kojom u tišini živi.
Ne traži ga i ne pitaj kako je;
tišina uvijek govori iskreno
ona je jecaj koji ga izdaje.
Da, tišina je sve ono smrvljeno,
ono nešto, što ljubav ne poznaje;
sve ono u pjesmi nenapisano.
.......................................................
Post je objavljen 13.09.2010. u 00:01 sati.