Mogu biti vrlo korisni. Nekad će ti preporučiti neki film, seriju, knjigu, nekad ćeš preko njih i nabaviti nešto od toga. A nekad možda i kupiti.
Blog frend je vrlo zahvalan za poslovanje. Kad kupuješ nešto od „živog“ frenda, tu se uvijek nekakva nelagoda stvara jer zapravo je teško prijatelju lupiti visoku cijenu. S blog frendom si najčešće nisi baš tak dobar, vidli ste se jednom i eventualno se viđate i dalje jednom godišnje, i on će ti bez problema lupiti cijenu za koju misli da je pristojna i fer. A pošto si niste ni jako dobri, ali ni potpuni neznanci, onom drugom je malo neugodno baciti se u cjenkanje. Iz istog razloga – tog savršenog balansa između poznavanja i nepoznavanja – ovaj koji prodaje je u prvom redu dobro promislio koju cijenu će lupit jer i njemu je malo bed uvaliti neko sranje za velike pare.
Da skratim, kupio sam fotić od Amberke.
S druge strane, opet ta ravnoteža (ne)poznavanja omogućava ti mnoštvo drugih igrica. Tako na primjer možeš si dozvoliti da prilikom primopredaje fotića kažeš: joj, sori, zaboravio sam dignuti pare, nemam sad 300, dam ti 100, a sljedeći put kad se vidimo 200. I nastavite se viđati svake 3 godine.
Šimi pak svaki put kakti zaboravim uplatiti 70-ak kuna. Ona mi je inače ekskluzivni dobavljač Avon vosak-gela za kosu. Al ona uvijek šuti i veli da nema problema. A ja svaki put iznova pitam kolko točno moram uplatiti, i poštarinu i sve, i onda platim 3 mjeseca kasnije jer skužim da ću za tjedan dana morati ponovno naručiti. Sve mi se čini da će uskoro neka ultimativna narudžba od 300 komada za doživotnu zalihu. A onda prestajem pisati blog.
I tak... jednog dana kad će na nekom natječaju pobjediti fotka autoportreta moje frizure, moći ću na dodjeli nagrada reći da to ne bih postigao bez bloga i blog prijatelja.
Post je objavljen 12.09.2010. u 21:02 sati.