Noć, kao tamni saten, provlači svoje trake ovim sivim danom i polako ubija dan, a koliko je svjetla oko tame, toliko je i tame u nama.
Duboko u sebi pamtim onaj prvi zov nježnih riječi, onaj dan kad si svoju ruku spleo s mojom, sve se događalo tijekom dana, a znao si da te neću uvesti u beskonačnost iz koje ne znaš izlaz, jer beskonačnost ne traje našim životima, sve se lagano zbroji, oduzme i na kraju ostane ono zrno srca što ima svoje lagane ritmove.
slika: internet
U tom moru hladne svjetlosti prolazila sam danas kao sjena, kao san, a u meni je tiho odzvanjala prošla noć, prošli životi.
Sjetila sam se nekih trenutaka, neproživljenih u ovom životu, a toliko jasnih, da je tišina postala pretiha i tako se dogodi buđenje nečeg, duboko uspavanog u podsvijesti i u nekoj tajnoj šifri memorije zaleprša poput sitne kiše i nestane u visini očiju.
slika: internet
Još se uvijek iza mirnog čela kriju tajne misli, tajni znakovi, tajni snovi, a kad jednog dana moja duša proleti iznad svijeće života svoj posljednji let, znam... plamen će se lagano pomiješati s tvojim dahom pa ćeš me ispratiti u daljine gdje ćemo se opet sresti…
Znaš… noć mi je ispričala ovu priču… vjerovat ću joj.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1 @Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.