Marketing
The last Rose of Summer (1), short story ...
photo by rU
Stihove Last Rose of Summer napisao je Thomas Moore, suvremenik i prijatelj Byrona i Shelleya. Pjesma je nastala 1805., dok je Moore boravio u Jenkinstown Parku u okrugu Kilkenny, u Irskoj. Sir John Stevenson skladao je poznatu sjetnu melodiju, a melodija i tekst objavljeni su u zbirci Irske melodije, 1807–e.
Posljednja ruža ljeta (1), kratka priča
Ljeto je bilo na kraju, u Roseinu su vrtu cvjetale posljednje ruže.
Rose je toga jutra slušala 'The last rose of summer'.
Ploča je bila stara, kupljena antikvarno, pa je šušketanje i škripanje povremeno prekidalo kristalno čisti sopran Adeline Patti.
'Tis the last rose of summer,
Left blooming alone,
All her lovely companions
Are faded and gone.
No flow'r of her kindred
No rosebud is nigh
To reflect back her blushes,
Or give sigh for sigh ...
Rose uzdahne, voljela je tu pjesmu, dragi su joj bili i stihovi Thomasa Moora i sjetna melodija Johna Stevensona. Rose je u svojoj fonoteci imala različite interpretacije 'Posljednje ruže ljeta' - od Amelite Galli-Curci i Adeline Patti pa sve do Roisin O'Reilly, Sarah Bringhtman, Hayley Westenra, Nane Mouskouri i Celtic woman. Dakako, u zbirci su bila i 'Maštanja o posljednjoj ruži ljeta' Felixa Mendelssohna, 'Die Letzte Rose' Friedricha von Flotowa, pa čak i varijacija na temu 'Posljednje ruže' u pjesmi 'Black Muddy River', Grateful Dead-sa.
When the last rose of summer pricks my finger,
And the hot sun chills me to the bone,
When I can't hear the song for the singer,
And I can't tell my pillow from a stone,
I will walk alone by the black muddy river,
And sing me a song of my own,
I will walk alone by the black muddy river,
And sing me a song of my own ...
Vrata prema vrtu bijahu otvorena, sve toplije sunce bliskoga podneva izmamilo je slatke mirise posljednjim ružinim cvjetovima. Rose pomaknu iglu gramofona na početak ploče i iziđe u vrt. Namjeravala je orezati ocvale cvjetove kako bi se grmovi ruža odmorili od duge ljetne cvatnje.
No, posljednja je cvatnja toga ljeta bila tako bujna, većina cvjetova još uvijek tako svježa, tek malo izbledjela od jutarnjih magli, da je Rose odustala od temeljite rezidbe.
Cvjetaj do prvih mrazeva ... šapnula je nagnuvši se nad krupni bijeli cvijet orošenih latica.
Posljednja cvatnja ruža svake je godine uspijevala dotaknuti Roseinu dušu na poseban način. Raskoš cvata i mirisa, čini se - potrajat će vječno ... A zatim prvi mraz i cvatnji je kraj. Rose je iz godine u godinu sve snažnije osjećala da se i njezin život bliži posljednjoj cvatnji. Miholjsko ljeto ... a potom je već i starost na pragu. Možda je baš stoga Rose svakog proljeća u svome vrtu sadila nove ruže. Njezin se vrt postupno pretvarao u ružičnjak no Rose nikada iz svog rosariuma nije ubrala ni jednu ružu, bilo joj je žao čak i kad bi morala odrezati ocvale cvjetove. Ruže su joj bile draže u vrtu nego u vazi. Ipak, Roseine vaze povremeno bi se napunile ružama. Crvene i bijele, polurascvjetalih pupoljaka na dugim trnovitim stapkama ...
On bi uvijek došao s naručjem punim ruža. Položio bi joj ruže u naručje i rekao - ruže, Ruži ...
Rose bi se u tom trenutku uvijek borila sa suzama. I nikad nije bila posve sigurna jesu li te suze - suze radosnice. Ljepota bi uvijek duboko taknula Rose i uvijek gotovo do suza. Uz to, Rose koja sebe nije smatrala lijepom, preplavila bi sreća na pomisao da je lijepa u njegovim očima. A potom... potom bi osjetila krivicu što su ruže morale taj trenutak njezine sreće platiti cvjetanjem u vazi.
Jednom mu je rekla: Prekrasne su ... No, ne znam kako onaj koji ih je uzgojio uspjeva stisnuti srce ... i ubrati ih ...
Kultiviranim je ružama sudbina da budu ubrane ... odgovorio joj je. Rođene su upravo za ovaj trenutak kad ih ti primiš u naručje i priviješ na grudi ...
A ja se ne bih ljutio da je i meni sudbina namijenila isto ... dodao je smijući se.
Rose pomisli: Ruže iz ružićnjaka vjerojatno bi radije zamijenile sudbinu s divljim ružama koje cvjetaju negdje uz cestu, uz rub šume ili na obali rijeke ... no svoju pomisao zadrža za sebe.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 12.09.2010. u 10:11 sati.