Prva stvar što me zapljusnula s naslovnica žutog tiska (naravno, internetskog, tko bi za to davao još i nofca?) je preskupa svadba tamo nekog malca bogataša (još uvijek mi nije jasno što dila) i manekenkice. To je ona što je premlatila neku drugu, pa ekspresno ostala trudna (nemojte mi o slučajnostima ) i voila - život u bajci.
No da. Uglavnom, svadba brat bratu dva milijuna kuna. Wou.
Sad će svi pljuvati što su se bacali u ova krizna vremena u trošak. Ma ne. Neka.
To samo znači da je netko i zaradio tih faking 2 mil. Jel tako?
Od slastičara, muzičara, frizera, cvjećara...
Pa što više imali takvih skupih svadbi - to ćemo prije izaći iz krize.
Kao i povici na svadbu Clintonove jedinice, kojoj je samo vega - torta (od pustih NE jaja, NE mlijeka i još puno toga NE) koštala nekoliko desetaka tisuća dolara. Pa kaj. Ak' je Clinton (a ne državni proračun, da se razumijemo!) htio potrošiti na takve pizdarije - neka mu. Sa srećom. Troši brate mili, troši...
Naravno da se slažem s podanicima nekih sjevernoeuropskih kraljevina kada se bune na preskupe ceremonije i svadbe njihovih okrunjenih princeza i prinčeva. To ipak ide iz njihova džepa. A oni ni luk jeli, ni luk mirisali (riječ luk zamjenite riječju janjetina).
Kako bismo ovu lamentaciju završili u mirisu janjetine - samo da znate - jučer smo mrknuli ostatak mojeg zarađenog janjca (onaj famozni francuski traktor za silažu ).
Uz još neke prijatelje. Bilo je mmm...
Post je objavljen 12.09.2010. u 08:37 sati.