Homofobija (od grč. homós koja znači isti, jednako i phóbos koja znači strah) je iracionalan strah[nedostaje izvor], mržnja[nedostaje izvor], predrasude ili diskriminacija prema osobama homoseksualne orijentacije i uključujući osobe koje su tako percipirane. Institucionalna homofobija se odnosi na brojne načine kojima vlada, poslovni sektor, crkve i druge institucije i organizacije vrše diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije[nedostaje izvor]. Za institucionalnu homofobiju se često korist naziv heteroseksizam. Kulturalna, kolektivna ili društvena homofobija se odnosi na društvene norme i standarde koji diktiraju uvjerenje kako je biti heteroseksualan bolje ili moralnije nego biti lezbijke, gejevi i biseksualke/ci te da svatko jest ili bi trebao biti heteroseksualan. I za kulturalnu homofobiju se koristi naziv heteroseksizam.
Homofob je naziv za osobu bilo kojeg spola koja otvoreno izražava mržnju prema osobama homoseksualne orijentacije.
Heteroseksizam - pristup i stav koji promovira heteroseksualnost kao jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti, te ignorira postojanje drugih seksualnih orijentacija, negira postojanje lezbijki, gej muškaraca i biseksualnih osoba.
Takvi ispadi su kažnjivi u Republici Hrvatskoj kao diskriminacija i/ili zločin iz mržnje.
Uzroci homofobije
Homofobija kao skup predrasuda prvenstveno je uzrokovana neinformiranošću.
Kao što je slučaj sa seksizmom i rasizmom, osobe postaju homofobne djelovanjem društva i kulture koji se uče na predrsudama[nedostaje izvor]. Mitovi o lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama se nastavljaju prenositi u društvu usprkos dostupnosti točnih informacija[nedostaje izvor]. Seksualnu edukaciju i edukaciju o seksualnim pravima, ali i ljudskim pravima općenito gotovo je nemoguće dobiti nepristrano. Mnoge su osobe odrasle i nastavile vjerovati u stereotipe koje su naučile u djetinjstvu, a neke vjerske i konzervativne organizacije promoviraju neistine o ljudskoj seksualnosti i seksualnim i rodnim manjinama. Jedina dostupna informacija ostaju mediji, koji često u svrhu profita, pišu senzacionalistički[nedostaje izvor].
Interpersonalna homofobija (zlostavljanje i individualna diskriminacija) se može objasniti razmatranjem psiholoških čimbenika u povezanosti s predrasudama - latentno homoseksualne i biseksualne osobe.
Osobe koje nisu sigurne s vlastitom seksualnošću, ili koje se osjećaju ugrožene od homoseksuane i biseksualne seksualnosti, sklone su rigidnosti prema tome što je seksualno "ispravno" i mogu pokušati nasilno reagirati na homoseksualnu i/ili biseksualnu osobu ili naturivati svoja uvjerenja, pozivajući se pritom na "normalnost" ili religiju. - WIKIPEIDA
DRAGI BLOGERI!
Sociolozi, psiholozi i psihijatri se slažu da su homofobi ljudi koji nisu sigurni u svoju seksualnost, pa se boje, da će ako priznaju homoseksualce, i sami ispasti homoseksualci. Sačuvaj Bože! To bi bilo strašno. E baš bih sada htjela vidjeti tko će priznati da mrzi homoseksualce.
Osim toga koga se tiče bilo čiji intiman život. Tko je taj koji će meni zapovijediti da volim bilo koga.
Neprirodno je? Ma što je neprirodno?
Po meni je puno neprirodnije nekoga ubiti, maltretirati, bacati štence u rijeku, baciti novorođenče u smeće, ubijati bikove za pljesak, silovati nekoga, razbacivati se rajčicama iz zabave, ubijati kitove, i tako dalje i tako bliže.
Ljudi koji su spoznali LJUBAV, u svoj svetosti te riječi, priznati će da ih drugoj osobi privuče energija, sviđanje, ono nešto... Teško će, bilo tko, tko voli, znati TOČNO REĆI, što je to, što zavolimo kod druge osobe. Dakle, to nema veze sa; godinama, izgledom, bojom kose, duljinom nokta, obrazovanjem, pa ni spolom. Tko to ne može prihvatiti ne zna što je LJUBAV. Jer Ljubav je Ljubav. NE biramo je. Ona bira nas. Svakoga od nas. Samo što su rijetki sretnici koje je odabrala. Mislim na pravu Ljubav. Jer postoji i zaljubljenost, zanos, zaluđivanje i strast, a sve to nema veze sa Ljubavi, o kojoj pričam. Ne biste vjerovali što sve ljudi trpaju i podmeću pod Ljubav. A da doista ne znaju što to znači.
Post je objavljen 18.09.2010. u 07:04 sati.