Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kamena-kucica-na-skoju

Marketing

Cili svit je u balunu...


Nostradamus ima rič... bi'će frke...


Tedi Spalato - Di to gremo

...i stvarno, svi se pitamo, di to gremo, judi moji... tu nešto ozbiljno ne štima... 'ko vuče konce svita, kad su se ovako dobrano zamrsili... 'ko mu kroji sudbinu, koja nije po miri čovika... 'ko vozi i zna li pravac, kad se čini da smo dobrano zalutali... i kao da svi luđački jurimo u petoj brzini, a nemamo pojma ni 'ko nas to gura, ni kuda, ni zašto...

... i pitam se, otkad i zašto nam sve postaje veliko, i 'ko nas to bombardira veličinom... svuda oko nas mega-novci, mega-lanci, mega-brodi, mega-kuće, mega-tereni... a jedino čovjek mini, i sve manji i manji i manji... ljuštura bez duše...
... najbitnije je tko će više, brže, jače, bolje... a gdje su granice izdržljivosti?... i na kojem stupnju pucaju svi konopci?...

... čovjek je i materijalno i duhovno biće, i za kvalitetan život oboje je jednako važno... ako smo novac i materijalno digli na tron božanstva, gdje su nestale sve duhovne vrijednosti?... a možda zato i imamo sve više zbunjenih, izgubljenih, nervoznih, napetih, ljutih, ogorčenih, izluđenih, demoraliziranih, iscrpljenih, šikaniranih, uplašenih...

... jer čovjek čovjeku nikad nije bio bliži, zar nismo postali globalno selo, a opet sve dalji, i dalji, i dalji, sve usamljeniji, i sve više sam... i nikad više istine u onoj čovjek je čovjeku vuk...... nikad nismo imali više stvari, a prazniju dušu... i kao da je zavladala epidemija osjećaja manje vrijednosti... i kao da nam, na ovoj velikoj kugli zemaljskoj, postaje sve tijesnije i neudobnije, kao da smo u oklopu... i nikad se svijet nije više zaklinjao u demokraciju, a čovjek bio sve manje slobodan...

... i zato mislim da nam treba, kao zrak koji dišemo, jedan puno bolji i pravedniji svijet... i vraćanje dostojanstva milijunima obespravljenih... jer, kako davno reče George Bernard Shaw "ako se svi konopci pokidaju, čovjek više neće moći ni da se objesi"....

... a kad se jave i bogataši, koji traže izjednjačavanje sve većih socijalnih razlika, i preraspodjelu dobara, e onda izgleda da je stvarno vrag odnija šalu.

... a možda ja ipak živim u oblacima...

ovo nije moje vrijeme,
ovo nisu moje zime,
nisu ovo moje kiše,
u meni su kiše tiše...

poljubi me, iako znam da nisam ni snažan ni mlad,
poljubi me, kao nikada do sad...

ovo nije moje vrijeme,
ovo nisu moja jutra,
nepoznate mračne sjene,
buđenja su moja sutra...



Daleka Obala - Ovo nije moje vrijeme (Opatija 1993)


Post je objavljen 11.09.2010. u 12:20 sati.