Marketing
Italian GP 2010: Monza 10.-12. rujna
Prva utrka: 3. rujna 1950.
Dužina kruga: 5 793 metara
Ukupno krugova: 53 (306.720 km)
Najbrži krug: R. Barrichello - 1:21:046 (2004, Ferrari)
Postolje 2009.: 1. R. Barrichello - 2. J. Button - 3. K. Raikkonen
Povijest:
Samo jedna utrka nije vožena na ovoj stazi u njenoj dugoj povijesti od 1950. godine. Bilo je to 1980. godine kada je utrka održana u Imoli. Sama staza nije doživjela bitnijih izmjena u svojoj povijesti pa čak ni kada su na staze uvedene šikane u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Ostala je jednom od najbržih staza u kalendaru natjecanja Formule 1 i jedna od najzahtjevnijih za bolide
Farina je bio pobjednikom utrke vozeći Ferrari 1950. godine, utrke koja je bila i prva utrka svjetskog prvenstva vožena na toj stazi. 1960. godine pobjedu odnosi prvi amerikanac, zanimljivog imena Phil Hill. Hillu je zamalo uspjelo da slijedeće 1961. godine učvrsti naslov u Monzi, ali tek nakon što je njegov timski kolega Wolfgang von Trips doživio stravičnu nesreću u kojoj je izgubio život i u kojoj je poginulo 12 gledatelja uz stazu. Jackie Stewart je svoju prvu GP pobjedu ostvario upravo u Monzi 1965. godine dok je godinu dana poslije 1966. Scarfiotti doveo Ferrari do dvostruke pobjede.
Tragedija pogađa stazu u Monzi ponovno 1970. godine kada je tijekom kvalifikacija Jochen Rindt izgubio život. Slijedeća godina donijela je jednu od najspektakularnijih završnica utrke, kada se Peter Gethin uspio progurati između pet bolida te je odnio pobjedu. Ronnie Peterson slavio je pobjedu 1973., 1974. i 1976. godine ali nažalost staza u Monzi je također bila i mjesto njegove pogibije u višestrukom sudaru na startu utrke 1978. godine.
Damon Hill pobjedio je u dva navrata 1993. i 1994. godine dok je godinu dana poslije 1995. pobjedu slavio Johnny Herbert. 1996. godine Michael Schumacher je natjerao tifoze da polude jer je osvojio prvu pobjedu na domaćem terenu za Ferrari od 1988. godine. Sezona 1997. bila je sretna za Davida Coultharda dok 1998. godine pobjedu ponovno odnosi Michael Schumacher za Ferrari, nakon što je prije toga osigurao po prvi puta u sezoni najbolju startnu poziciju.
Jordanov vozač Heinz Harald Frentzen pobijedio je 1999. godine te je na taj način pomogao svome timu da osigura treće mjesto u poretku konstruktora. Staza je ponovno bila zavijena u crno 2000. godine kada je nakon masovnog sudara u prvom krugu odlomljeni dio bolida pogodio jednog od ljudi iz osiguranja utrke te ga je gotovo na mjestu usmrtio.Michael Schumacher je završio kao pobjednik u utrci. I danas se pamti njegov emocionalni intervju nakon utrke, što zbog smrti jednog od ljudi iz osiguranja, što zbog toga što se je tom pobjedom uspio izjednačiti u broju pobjeda sa svojim velikim idolom Ayrtonom Sennom.
Godinu dana kasnije pobjedu je odnio Juan-Pablo Montoya, no Ferrari je u 2002. slavio dvostruku pobjedu sa Rubensom na prvom te Michaelom na drugom mjestu.
2003 se najveća borba vodila između Michaela Schumachera i Juana-Pabla Montoye. Njemac je veoma hladnom vožnjom stigao prvi do cilja dok su Montoya i Barrichello preuzeli drugu i treću stepenicu na postolju.
Godinu dana kasnije Ferrari bilježi još jednu dvostruku pobjedu sa Schumacherom i Barrichellom, dok je treće mjesto pripalo Jensonu Buttonu.
2005. godine se završnica V.N. Italije pretvorila u pravu dramu. Samo nekoliko krugova prije kraja, vodećem se Juanu-Pablu Montoyi u McLaren-Mercedesu počela raspadati stražnja lijeva guma. Kolumbijac je do zadnjeg zavoja vozio na granici maksimuma ne bi li zadržao drugoplasiranog Fernanda Alonsa iza svojih leđa. Naposljetku mu je to i uspjelo. Montoya je ostvario svoju drugu pobjedu na Monzi ispred Fernanda Alonsa i Giancarla Fisichelle.
Godinu dana kasnije, pobjeda je pripala Michaelu Schumacheru, prvi put nakon 2003. godine. Nijemcu su se na podiju pridružili Kimi Raikkonen te Robert Kubica, koji je već na svojoj trećoj F1 utrci stigao do plasmana na podiju.
2007. godine, na Ferrarijevom domaćem terenu pred Ferrarijevim navijačima, McLarenova momčad je s Fernandom Alonsom i Lewisom Hamiltonom slavila dvostruku pobjedu. Razočarane tifose donekle je utješilo treće mjesto Kimija Raikkonena.
Iduće godine, na pole poziciju se probio mladi Nijemac Sebastian Vettel u Scuderiji Toro Rosso. Utrku je obilježila jaka kiša i prva pobjeda 21-godišnjeg Vettela, kojom je postao najmlađi pobjednik u Formuli 1. Ovo je ujedno bila prva pobjeda za Scuderiju Toro Rosso. Drugi je završio Heikki Kovalainen u McLaren-Mercedesu, a treći Robert Kubica u BMW Sauberu
2009. su Brawnovi vozači dominirali na domaćem terenu Tifosija. Rubens Barrichello i Jenson Button slavili su ispred trećeplasiranog Kimija Raikkonena u Ferrariju.
Prijašnji pobjednici:
2009: R. Barrichello (Brawn)
2008: S. Vettel (Scuderia Toro Rosso)
2007: F. Alonso (McLaren)
2006: M. Schumacher (Ferrari)
2005: J.P. Montoya (McLaren)
2004: R. Barrichello (Ferrari)
2003: M. Schumacher (Ferrari)
2002: R. Barrichello (Ferrari)
2001: J.P. Montoya (Williams)
2000: M. Schumacher (Ferrari)
1999: H-H. Frentzen (Jordan)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: D. Coulthard (McLaren)
1996: M. Schumacher (Ferrari)
1995: J. Herbert (Benetton)
1994: D. Hill (Williams)
1993: D. Hill (Williams)
1992: A. Senna (McLaren)
1991: N. Mansell (Williams)
1990: A. Senna (McLaren)
1989: A. Prost (McLaren)
1988: G. Berger (Ferrari)
Source: f1-hr.com / youtube.com
Post je objavljen 07.09.2010. u 21:02 sati.