Podsjetili smo se onog raja u Edenskom vrtu. Sad umisto šestašica na redu su muški šestaši...
.........
Ma jesu oni normalni??????? - viče B. - radi njih i njihove jabuke sad da se ja moran mučit, i u školu ić...
Ajmeee... uf, da je mene tako stavit u raj. Pa šta će mi ta sritna jabuka!
Samo da mi da jedan ferari. Uh gušta. Jurio bi kroz onu travu, između jabuka...
naručio bi pizzu, malo kečapa... i diš većeg gušta...
a oni jabuku! Ma kud će jabukuuu...
:-))) (smijemo se svi B., i puštam ga da i dalje komentira...)
A nastavnice?!... Znate... samo je problem što bi Bog sa mnom bio u minusu... !
- Kako misliš:-)
- Pa znatel vi kolko ja mogu pojist!? Šta bi mu ostalo? Ništa...
Ma kud jabuku pojidoše, majko mila... ?
(dođe mi da objasnim da ne mora značit da se radilo baš o jabuci... i da je važno da se radilo o neposluhu... ali onda ću morat prekinut B. tok razmišljanja... pa ga puštam još...)
Ih ta zmijaa!
- Ma nastavnice... znašte šta? pa to uopće nije loša ideja: uzet jednog udava za kućnog ljubimca, mislim zavežete ga isprid kuće da vam čuva kuću... jel de?
... I nakon još preispitivanja o stvaranju i B. pitanja kao što su: Kolko Bog ima rebara? ...
Dalje smo pričali o Božjem planu da živimo besmrtni, sritni u Njegovu kraljevstvu - ali da se za to tribamo malo i potrudit:
et tako da zovemo Isusa u ono što radimo... npr. kad ručamo (i već znaš da će se B. uključit)
- A nastavnice, pa teško je to. Teško je i mene naranit, a kamoli nas dva...
:-)) Eto, zapamtite... Isus je u svakom od vas... Evo i u B. je Isus..
- I u meni??? - (drži B širom otvorene oči... pa doda): E, pa da... ma ne čudin se ja da je on i u meni... More i 4 puta stat u me koliki san! :-))))))))
Ma jel stvarno nastavnice, kako to da on more bit tamo i vamo... i u ovome i onome... jel komad vamo komad tamo...- Ma nije komad vamo komad tamo. Cili je. Ko u hostiji. Ma to ti je i tako tajna koju neš nikad shvatit. Isus je Bog pa može. Eto tako. Kad gledaš veliku hostiju... i odlomiš mali komad... nije onda komad Isusa tamo, komad vamo - nego je cili tamo i vamo... Jer je Bog on to može...
- A jel, nastavnice... stvarno me zanima... kolko je Isus visok?
- E pa ne znan ti ja da ga je baš neko mirio. Al gledajuć Torinsko platno moglo bi se izmirit - ako virujemo da je u to platno bio zamotan Isus u grobu...
- A jel nastavnice... onaj Abel i Kaijin... i to... đava ga ne izija...- Stani B. Nemoš se baš tako izražavat. De tog đavla malo izbaci.
- Može, nastavnice, nema problema...: - Onaj Kajin, vrag (!) ga ne izija! ...
(... i šta bi mu sad?! :-)
AJmo zaključit današnju temu:
Ljudi su pokvarili Božji plan. AL svatko od nas može doprinit da se stanje popravi.
Ono što radite - radite s Isusom. Ručajte s Isusom, hodajte s Isusom, učite s Isusom, ajte do kuće s Isusom...
jer kad s Isuom idete do kuće.... ma neće vam onda past na pamet udarit šakom nekog... jel da? ...
........
Eto, dijelim malo s vama ove bisere iz školskih klupa, jer pravo i meni bude ža što neke zaboravim kasnije,
a šta je je... danas sam se na ovom satu pošteno nasmijala... Pa nije pošteno da se smijen samo ja... Možda se i još kogod nasmije.
Post je objavljen 10.09.2010. u 16:53 sati.