Čekanje kao nesvjesna životna filozofija.
Još se mora dogoditi ovo ili ono kako bih živio potpuno(?) Neprekidni niz manjih i većih ciljeva mora biti ostvaren kako bi život postao lakši i puniji(?) Da nađem posao, da djeca završe školu, da nađem bolje plaćen posao, kupim drugi auto, niz nema kraja. Ni u ludilu se nemojmo zavaravati kako mu je kraj upravo iza ostvarenja sljedeće želje.
Iskorak iz takvog obrasca djeluje kao pravo osvježenje. Zašto ga ne napraviti, zašto ne napustiti taj destruktivni obrazac i početi, ovog trena, s novom, produktivnijom filozofijom? Ovog trena, ne od sutra. Pušači koji prestaju s pušenjem "od sutra", u pravilu rijetko prestanu. Sutra nikad ne dolazi.
Novi pristup ne znači negiranje nečega, dapače, on znači prepoznavanje onog najbitnijeg.
Naš život je potpun upravo sada, neovisno što se sve u njemu dešava, i sasvim neovisno o tome koliko turbulentno možda djeluje. Potpunost je dio čovjekove prirode, a njegov najvažniji zadatak postati toga svjestan.
Život je prevrijedan da bismo ga držali na čekanju.
Post je objavljen 10.09.2010. u 13:51 sati.