Kriza je , a država naravno u tim vremenima ukida besplatne udžbenike i teret prebacuje na roditelje. Pa kad već to rade, bilo bi barem donekle pristojno da malo taj teret roditeljima olakšaju.
Udžbenici mogu biti jeftiniji, ali za to treba reorganizirati način kako se rade udžbenici, kao se distribuiraju i koliko vremena mogu biti u upotrebi.
1. Svaki udžbenik mora biti u upotrebi u nastavi minimalno 4-5 godina. Sami udžbenici moraju biti izrađeni tako da mogu trajati par godina. To znači kvalitetu izrade, ali i da se po udžbenicima ne piše već za to postoje radne bilježnice koje se kupuju svake godine.
2. Izdaje se natječaj za izradu udžbenika. Autori šalju svoje udžbenike ministarstvu koje odabire najbolje i zatim ih šalje profesorima koji zatim odabiru one po kojima će raditi. Od autora odabranih udžbenika se otkupljuju autorska prava za tiskanje njihovih udžbenika.
3. Kad se zna koliko i koji udžbenici će se upotrebljavati, radi se natječaj za tiskanje udžbenika i organizira distribucija po školama.
Ovako možemo dobiti jeftine udžbenike koji bi koštali 20-30 kn po komadu i trajali bi više godina, pa njihova nabavka ne bi trebala biti preveliki teret roditeljima.
Izbjegavaju se provizije izdavača, knjižara, troškovi podmićivanja proFesora i ravnatelja da se odaberu udžbenici određene izdavačke kuće . Odnosno, udžbenici postaju bitno jeftiniji i biraju se prema kvaliteti, a ne prema tome što će izdavač pokloniti profesorima ili ravnateljima ako izaberu njihove udžbenike.
Post je objavljen 10.09.2010. u 13:04 sati.