Roman na oko 190 stranica, mislim treći ili četvrti Harukijev kojeg sam pročitala. Možda i najbolji. Zbilja ne znam jer se nekako slabo sjećam o čemu su bili oni prije... osim možda 'Lova da divlju ovcu'. No, da pojasnim, priča je to o ljudima koji su noću budni. Tu je devetnaestogodišnjakinja Mari koja u bircu sjedi i čita knjigu, još jedan tinejdžer koji ima svoj bend i noću ima probe, radnice tzv. ljubavnog hotela u kojem jedan klijent pretuče prostitutku, Kineskinju, koja ne zna gotovo ni riječi japanskog. Njihovi životi se slučajno isprepliću. Na kraju, kao i inače, dosta toga ostaje visjeti u zraku. A sve se zapravo događa u samo jednoj jedinoj noći.
Evo citata koje sam pronašla o mesu:
'Imam pravilo da vani ne jedem piletinu. Zašto ne? Posebno ne piletinu koju poslužuju u lancima restorana – ta je puna najčudnije kemije - hormona za rast i takvih stvari. Piliće drže zaključane u mračnim tijesnim kavezima i daju im injekcije, a i hrana im je puna kemikalija i onda ih stavljaju na pokretne trake gdje im strojevi odsijecaju glave i čerupaju ih...'
Post je objavljen 10.09.2010. u 09:05 sati.