"Žene mogu dati osobiti doprinos teologiji, jer su kadre govoriti o Bogu i otajstvima vjere sebi svojstvenom umnošću i osjetljivošću.
...
U drugim spisima, na kraju, Hildegarda pokazuje mnogostranost interesa i kulturnu živost ženskih samostana u Srednjem vijeku, što je u opreci s predrasudama koje se još uvijek gaje o tome dobu.
Hildegarda je zaokupljena medicinom i prirodnim znanostima, kao i glazbom, budući da je bila obdarena umjetničkim talentom. Sastavila je također himne, antifone i pjesme, sabrane pod naslovom Symphonia Harmoniae Caelestium Revelationum (Simfonija sklada nebeskih objavâ), koje su rado izvođene u njezinim samostanima, šireći ozračje vedrine i radosti i koje su stigli i do nas. Za nju, čitavi stvoreni svijet je simfonija Duha Svetoga, koji je sam u sebi radost i veselje.
Popularnost kojom je Hildegarda bila okružena poticala je mnoge ljude da joj se obrate za savjet i pomoć. Zbog toga raspolažemo mnogim njezinim pismima. Njoj su se obraćale ženske i muške redovničke zajednice, biskupi i opati. Mnogi odgovori vrijede i za nas.
...
Na primjer, jednoj ženskoj redovničkoj zajednici Hildegarda ovako piše: "Duhovni se život mora vrlo pomno njegovati. Na početku uloženi napor daje gorčinu. Jer zahtijeva odricanje od hirovitosti, tjelesnih užitaka i drugih sličnih stvari. Ali ako se očara svetošću, sveta će duša sam prezir svijeta smatrati nečim slatkim i ljupkim. Treba stoga mudro paziti da duša ne uvene" (E. GRONAU, Hildegard. Vita di una donna profetica alle origini dell'etŕ moderna, Milano 1996., str. 402).
A kada je car Fridrik Barbarossa izazvao crkveni raskol suprotstavivši čak trojicu antipapa legitimnom Aleksandru III., Hildegarda, nadahnuta svojim viđenjima, nije se ustručavala podsjetiti ga da će i on, car, biti podvrgnut Božjem sudu. Smionošću koja karakterizira svakog proroka, ona je napisala caru ove riječi od Boga: "Jao, jao tome zlu što ga provode bezbožnici koji me preziru! Počuj, kralju, ako želiš živjeti! U protivnom će te moj mač probosti!" (isto, str. 412).
Duhovnim autoritetom kojim je bila urešena, posljednjih godina života Hildegarda se zaputila na putovanje, usprkos poodmakloj dobi i nepovoljnim uvjetima za putovanje, kako bi govorila ljudima o Bogu. Svi su je rado slušali, pa i onda kada bi govorila oštrim i strogim tonom: smatrali su je glasnicom koju je Bog poslao. Podsjećala je prije svega redovničke zajednice i kler da žive u skladu s vlastitim pozivom. ...Zazivajmo uvijek Duha Svetoga, da pobudi u Crkvi svete i hrabre žene, poput svete Hildegarde iz Bingena, da, valorizirajući darove primljene od Boga, daju svoj dragocjeni i osebujni doprinos za duhovni rast naših zajednica!"
"Dragocjeni doprinos žena duhovnom rastu crkvenih zajednica"
Post je objavljen 09.09.2010. u 16:30 sati.