Jedan od naslova koji su mi danas zapeli za oko jest i onaj o krađi 525.000 dolara vrijednog sata Rafaelu Nadalu.
Prva pomisao bila mi je "Kakav je to sat? Neki vremeplov?"... Druga pomisao bila je "Dabogda ga nikad ne našli".
Svi mi težimo blagostanju, u manjoj ili većoj mjeri. I ja bih htio imati npr. bolji auto. Ili stan projektiran i uređen po svome ukusu. I ne mogu reći da znam kako bih se ponašao prema novcu da ga zarađujem baš puno.
Kada bih bio bogat poput npr. Ivice Todorića, vjerojatno bih imao neku ludu pilu, koja bi "povlačila" deseterostruko bolje od moje Škode. Možda bih imao i jahtu, da na njoj rashladim i zabavim sebe i svoje društvo za vrućih ljetnih mjeseci. Možda bih imao i kuću s bazenom.
Jer, auto služi da se njime voziš. Razliku između neke male Škode i Ferrarija se sigurno može osjetiti. Takvu Škodu baš i ne možeš voziti sportski. Razliku između malog gumenog čamca i 20-metarske luksuzne jahte također možeš osjetiti, isto kao i razliku između kuće kojoj prokišnjava krov i one kojoj se ne može naći zamjerka.
Ali, u čemu je razlika između sata od 52,5 dolara i onoga "vrijednog" 525.000 jebenih dolara?? Ovaj drugi ljepše izgleda? Ili je poanta u "zadovoljstvu" jer TI ZNAŠ da tvoj sat košta toliko novaca?
Zašto taj sat nije mogao koštati 100, 500 ili (već bolesnih) 5.000 dolara?
Kako bih se osjećao kada bih npr. znao da će tamo netko možda i skončati svoj život ili živjeti otežano jer si ne može platiti neku skupu operaciju u inozemstvu dok mene s ruke gleda pol milijuna dolara vrijedan sat? Ili da tamo neko darovito dijete ne može na faks jer si to ne može priuštiti?
Koliko se stipendija može izgurati s 525.000 dolara? Koliko se raznih medicinskih aparata može kupiti za taj novac?
Koliko se stanova ili kuća može kupiti za one najugroženije?
Možda bih se vozio u Ferrariju s guštom. Plovio jahtom. Kupao se u vlastitom bazenu. S guštom. Bez grižnje savjesti. Možda.
Ali, kada bih na ruci nosio sat od pola milijuna dolara, zaslužio bih da me bace u WC-školjku i za mnom puste vodu. Jer to nije ništa drugo nego bolesno izdrkavanje.
Isto to zaslužuje i Rafael Nadal. Ili, ako ništa drugo, barem da nikad ne pronađu to njegovo pol-milijunsko govno.
Post je objavljen 09.09.2010. u 15:49 sati.