Rasipao sam svoju energiju posljednih dana na osobe sa kojima se nisam slagao (nije ni bitno dali su one u pravu ili ne ili ja), kačio se na vlastiti povrijeđeni ponos uz opasku "kako mogu postojati ljudi koji su takvi?" a vjerovatno su oni isto mislili o meni.
Mišljenja se ne mogu promjeniti niti to treba, jedino što možemo jest da upoznamo druge sa vlastitim mišljenjem bez nužnosti da itko u tom upoznavanju preuzme tuđe mišljenje (koliko mišljenja u ovoj rečenici). Previše sam se zapleo u ovaj blog kao da vanjski svijet ne postoji a jučerašnja šetnja po mulu mi je dala do znanja koliko je fitkivno sve što se ovdje događa iako kod samog čitanja riječi imaju svoju težinu.
- ne stvarati sukobe
- ne nasjedati na provokacije
- pisati i dalje o onome što je po meni "greška u sistemu"
- pisati koliko lijepu zemlju imamo i koliko potencijala nam nudi
- pisati o arheologiji
I udri brigu na veselje kako to čini i Jozo.
Post je objavljen 08.09.2010. u 13:19 sati.