Kako je danas počela škola ovo će biti jedan recimo prigodan post. Točnije, budući da je danas škola u centru pažnje, ovaj post će bit akualniji nego u bilo koje drugo doba godine.
Evo nekih po meni bitnih problema naših škola (i osnovnih i srednjih):
1. Nastava u dvije smjene – ima li gore stvari za dijete od toga da ne vidi roditelje cijeli dan, ako je škola popodne ujutro se dijete probudi samo, cijelo vrijeme do odlaska u školu je samo, a iz škole dolazi navečer iza 20 sati. Kojem je dijetetu ili roditelju u to doba kad su svi jako umorni stalo do kvalitetne komunikacije?
2. Prenatrpani razredi – adekvatan broj učenika u jednom razredu ne bi trebao biti veći od 20. Kod nas najnormalnije u jednom razredu sjedi 30 učenika. Kako se profesor može posvetiti svakom učeniku ako ih u 45 minuta ne može sve ni pogledati dvaput? No taj se problem izgleda rješava sam od sebe jer se svake godine rađa sve manje i manje djece.
3. Naglasak je stavljen na memoriranje hrpe podataka, a ne razumjevanje gradiva - iz povijesti se uči hrpa datuma i godina umjesto onih najbitnijih za opću kulturu. S druge strane u srednjim školama ne postoji predmet Osobne financije ili Upravljanje vlastitim novcem, a svi znamo koliko bi takav predmet donio koristi za hrvatsko potrošačko društvo. Djecu treba sa 16 godina naučiti da se novac troši u granicama mogućnosti, da se za skupocjeni automobil ne diže kredit koji se može vraćati itd. To bi za njih bile daleko korisnije činjenice za razliku od toga što je stanična membrana, gdje je pohađao školu Antun Matija Reljković itd.
4. Više informatike – informatika je u našim školama marginaliziran predmet. Potrebno je uvesti barem 3 sata tjedno informatike i to da se uče ozbiljne stvari, programiranje i slično, a ne da se četvrtina sati troši na izradu prezentacija u PowerPointu što se može u puno kraćem vremenu svladati. U srednjim strukovnim školama obvezno je učenike naučiti korištenju programa na kojima će raditi sutra na poslu, npr. računovodstveni programi za ekonomiste.
5. Kreativnost – ništa nije tako važno za uspjeh u poslu kao kreativnost. A upravo je kreativnost nešto što naše škole ubijaju u našoj djeci. Učenici bi trebali prema vlastitim interesima odabirati predmete koje žele slušati u tom polugodištu. Ako je netko više nadaren za likovni onda mu treba dati priliku da više sati provede slikajući, ako mu pak više ide matematika treba mu omogućiti slušanje napredne matematike (kao što vani postoje predmeti s prefiksom advanced odnosno napredni stupanj).
6. Korištenje novih tehnologija – učiteljice odnosno profesorice koje imaju više od 45 godina (dakle one rođene 65-e i ranije) misle da je vrijeme stalo kad su one počele predavati u školama. Pa djeca danas više ne idu u školu sa kredom i pločicom za pisanje pod pazuhom, djeca danas žele interaktivnu nastavu, ako ih se uči o ljudskom tijelu profesor treba pustiti film o tome i donijeti plastične primjerke organa, a ne pričati u prazno o izgledu i važnosti jetre.
7. Dostupnost učenicima 24 sata – profesori učenicima moraju biti dostupni više vremena negoli su bili do sada. Ne komunicira se s učenicima samo pet dana u tjednu po par sati, profesori moraju biti dostupni 24 sata 7 dana u tjednu putem svih postojećih tehnologija – Facebook, Twitter, MySpace, MSN, e-mail. Ako učeniku u subotu dok sprema test ili piše domaći rad iz kemije nešto nije jasno, a kemiju idući put ima tek u utorak pa neće valjda čekati utorak da pita profesora jedno pitanje (u 21.stoljeću!) nego će mu jednostavno poslati poruku na Facebook profil. I onda profesori kažu kako učenik nije zainteresiran, pa ne bi ni ja bio da trebam 4 dana čekati na jedan odgovor.
Naravno ima toga još hrpa, ovo je tek dio koji mi trenutno pada na pamet...
Svi učenicima, a osobito onima koji su krenuli u prvi razred osnovne ili srednje škole želim još jednu uspješnu školsku godinu punu veselja, zabave i smijeha bez napornih profesora!
Post je objavljen 06.09.2010. u 22:20 sati.