Marketing
The facts were these...
Serija šarena, serija lijepa, serija koja opet ima karakter koji je pomaknut i Amerima nije toliko jasan. Počela je famozne godine štrajka scenarista, nastavila se iduće godine najmanjim brojem epizoda i zatim otkazana zbog slabe gledanosti a čak nije bila petkom. 22 epizode po 40 minuta čistog audio-vizualnog užitka.
Pushing Daisies je serija koju ne možete uglaviti niti u jednu kategoriju. Dašak misterije, čarolije, romanse i posvete noir filmovima. Scenografija je šarena sa daškom 50-ih a dijalozi su britki, domišljati i većinom komični da se držite za trbuh, ako uhvatite poantu. Vizualni identitet ovakvog tipa niste do sada vidjeli, pa iako je upotreba specijalnih efekata u velikoj količini, ne bodu oči. Sve je uokvireno originalnom glazbom koja tu i tamo vuče na Amélie, te pripovjedačem iz trećeg lica. Broj nominacija za važne nagrade je velik, no ipak treba istaknuti Emmya Kristin Chenoweth za ulogu Olive Snook. Ako bi se trebalo serija opisati u što manje riječi najtočniji bi opis bio: forenzička bajka.
Glavna caka serije jest da glavni lik Ned može oživiti mrtve osobe jednim dodirom. Ako ih dotakne dvaput one postanu mrtve zauvijek, bez šanse za ponovnim oživljenjem. Problem je što ako netko živi dulje od jedne minute, neka druga osoba u blizini će umrijeti. Ovaj princip također primjenjuje i na biljke i životinje. Njegovu tajnu slučajno otkrije Emmerson Cod, privatni detektiv koji mu predloži da rade skupa, jer ipak je lakše riješiti ubojstvo ako možete žrtvu pitati tko ju je ubio. Sve teče glatko dok Charlotte 'Chuck' Charles, Nedova prva ljubav i poljubac ne završi misteriozno mrtva. Naravno, oprez i pamet odlete kroz prozor i Chuck ostane živa. To se ne sviđa Olive Snook, konobarici u "Pie Hole" (digresija: kako nazvati mjesto gdje se rade pite, pitaonica?) koja je zaljubljena u Neda. Tu se još nalaze Digby, Nedov pas prvo biće koje je oživio te Vivian i Lilly Charles, tete od Chuck koje od nekadašnje slave sada imaju samo uparene fobije i dostavu misterioznih pita.
Anna Friel je prva britanka nakon Hugha Lauriea za koju bi glatko po naglasku rekao da je amerikanka, i vilica mi je pala kada sam prvi puta ču njen pravi izgovor. Serija je originalno je zamišljena kao spin-off već prijespomenute serije Dead Like Me gdje Georgia Lass ne bi mogla kupiti duše jer netko oživljava ljude. Taj koncept je odbačen no ipak se preko reference o Happy Time Temporary Services, posla gdje radi Georgia, dalo naslutiti da su serije smještene u isti kanon. Aliteracija se koristi u velikim količinama, pogotovo i imenima likova ili mjesta, a šarmu daje i ponavljanje likova onoga što je upravo rekao pripovjedač. Sve u svemu serija koja se uspjela najviše približiti dosjetkama i brzini Gilmorica. Kraj je uspio upakirati koliki-toliki smisleni završetak, no najavljeno je da će izaći stripovi koji bi trebali privesti priču samom kraju kraja. Skidam ih čim izađu. U međuvremenu vam dajem promo za ovaj neprocjenjivi biser.
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 14.09.2010. u 15:30 sati.