Događa se to u jesenje noći kada pada kestenje po asvaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drag, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovijedali bismo mu sve što leži u nama. Pisali bi mu pisali, a njega nema.
Miroslav Krleža
Post je objavljen 06.09.2010. u 15:41 sati.