Uzdam se u tvoje ruke.
Jer, doći će vrijeme
kad širinom oka nećeš obuhvatiti svu moju tugu
a srce naviklo na spokoj
ne prepozna nemir u mom dahu.
Kad, naučen da raspoznaš nafinije promjene
u boji mog glasa,
ne uspiješ odrediti smjer mojih koraka,
a riječ u grudima zamre
ustrašena ledenim odjekom mojih tišina...
ja uzdat ću se u tvoje ruke.
Jednostavno,
propni se na prste
i nježno s neba uberi mi zvijezdu.
Tad znat ću – ništa izgubljeno nije!
Post je objavljen 06.09.2010. u 15:02 sati.