Marketing
Plavičasti dim, skaj i kapljica testosterona
Čudno je sa sjećanjem.
I dan danas, kad idem glasovati prema svojoj osnovnoj školi, u želucu ponekad osjetim nemir školarca, prisjetim se proklete cigle koju sam morao kupovati usput, Mašine kose na vjetru, Mungosica i svog tog folklora vlastitog puberteta.
Tata Zvonko vozio je otmjeni Renault 16 i bio veliki gospon. Žacov tata bio je frajer jer je imao Scirocco. Stelin tata je vozio Renault 4 i nije bio frajer, ali nema veze; tada sam bio siguran da će mi biti punac.
Željkov stari vozio je crni Citroen DS, i uvijek sam ga povezivao sa nekim došaptavanjima, nekim tamo hrvatstvima, komitetom i kako je on bio u zatvoru ali sve može, ali nikome ni riječ o njemu, psst...
I onda se jednog posve prosječnog oraškog popodneva svi ti bljeskovi sjećanja stope u smješak, kad kolona oldtimera simbolično označi početak Dana filma. I negdje između radovanja kinu (laicima pojašnjavam, Orašje City nešto je veće od Multiplexa, ali kino nije all inclusive) i između pogleda na lucidno zaobljene karoserije u plavičastoj izmaglici dima iz auspuha, sjećam se sjedišta od skaja, sintetičkih košulja sa pripadnim mirisom muškaraca i žena i - smješkam se...
(Živio, NF! ;-) )
Post je objavljen 06.09.2010. u 08:49 sati.