Marketing
I smrt je život
Opet sam ljuta, ali ovaj put nije radi pravosuđa 
, nego jednog javnog poduzeća, koje, kao i svi ostali monopolisti u državi, može šta hoće i kako hoće i ni'ko mu ništa ne može ... može naplatiti uslugu unaprijed, ali onda ga moraš zvati, i opetovano zvati da to što je uredno naplatio, i obavi... i baš "obožavam" ovog smajlića što tuče glavom u zid, ja mislim da bi on trebao biti zaštitni znak "lijepe naše" 
... ne znam postoji li mogućnost da ga patentiramo i zaštitimo kao naše trajno vlasništvo, ali definitivno bi ga trebali povećati, kopirati i polijepiti na mali milijun mjesta, gdje lojalni građani ove zemlje svakodnevno lupaju glavom u zid.
I ne radi se ovdje, na sreću, o nekom velikom problemu, koji bi ugrozio čovjeku život ili egzistenciju, al' to je potpuno nevažno... jer, zar bi bilo išta drugačije i da je tako?... zar nam učestali štrajkovi glađu jasno ne govore sve?... poanta je da i za najbanalnije stvari svakodnevno lupamo glavom u zid, trošimo svoje živce, vrijeme i novce na ljudski nerad, neodgovornost, aljkavost, površnost... a sve pod patronatom neodgovorne države, koja baulja u šumi zakona, bez staze, puta... i nije u stanju zaštititi nikoga osim svog pijanog vodstva...
Imali smo nedavno smrtni slučaj u familiji 
, i dostojanstveno smo se oprostili od drage osobe... ali i smrt je život, i to treba platiti... 7.500,00 kn iznosi trošak pristojnog ispraćaja, u što ulazi i stavka: šest mjeseci održavanja groba - odnošenje uvelog cvijeća i vijenaca, formiranje humka... i zar ne bi trebalo biti normalno, da oni sami o tome vode računa, uostalom, imaju evidenciju kad su bili ukopi, sve su uredno unaprijed naplatili, a valjda imaju i ljude, kojima je groblje radno mjesto, i koji ga trebaju obilaziti i održavati... e, ali "gospodu" treba nazvati, i lijepo im napomenuti da to urade... i obavim ja i to, još prošli ponedjeljak, ljubazni "gospodin" s druge strane žice uzme sve potrebne podatke... u redu, nema problema... danas, poslije šest dana, dođemo na grob sa svježim cvijećem , kad tamo, ništa nije napravljeno ,... a brat-bratu, pola ure posla, ma ni toliko ... od ukopa je prošlo malo manje od mjesec dana, normalno da se, uz ove temperature, sve osušilo, još i vjetar raznio 
... a nemamo gdje staviti ni svježe cvijeće ...
I sad ih sutra treba ponovo zvati, i žaliti se, i ljutiti se, i trošiti i vrijeme, i novce i živce... a nikome neće ni vlas s glave otpasti, ni'ko nije kriv, stanje redovno...
Meri Cetinić - Čet'ri stađuna
Post je objavljen 05.09.2010. u 16:17 sati.