Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/narodnapolitika

Marketing

EGZORCIZAM BABA DŽUNE

''Šejtan te ćiri ako za sabaha na mezaru sam ćumurike hasaš !''
efendija FARUK ŠIŠLJAGIĆ ,srpanj 2007.

''O luda čo'eka,vid' ,de, kako jebe psihu !'',rekla je baba Džuna .
''A da ja njega determiniram, pa da mi idemo nešto pojest' ?'',zapitao je kolega sa zoljom na ramenu.
''Šuti, manijače !'', rekao sam,''Dosta smo zla po Koprivnici napravili, malo se civiliziraj!''(vidi priču OTMICA BABA DŽUNE)
Stajali smo na vratima sobe i gledali jeziv prizor . Stjepo Drljača , načelnik ličke općine Glavina Donja, 16 km od Plaškog gledao nas je demonskim očima potpuno nag u vojničkom bezrukavniku . Obuzet đavolom simulirao je divljački koitus sa noćnim ormarićem .
''Nu mu prištave guj'ce !'', nasmije se baba Džuna , a ovaj ispusti grgljavi urlik i svom snagom opali šakom nesretnu staricu u glavu . Od siline udarca odletjele su joj Ray Ban naočale i smrskale se o zid , a nesretnici je još iz usta potekla tanka crta krvi jer joj je gad izbio dva zuba .
''Šad ši me rašpalio ! Jebaču ti majku nepišmenu ! Egžorćižam može početi !'', viknula je baba Džuna , a ovaj se okrenuo prema meni i vidjevši moju majicu Chicago Bulls potpuno podivljao . Oborio me na pod i pokušao mi zabiti prst u guzicu misleći da sam tamnoputa košarkašica . Kolega mu je prislonio zolju na tjeme i zavikao :''Može?''
''Ne može ! Skini ga s mene i ostavi tu zolju više !''
Baba Džuna se nekako pribrala i skupa s kolegom uspjela demonu odvojiti ruku od moje guzice te su mu navukli luđačku košulju .
Ovaj je urlao , siktao , podrigivao , prdio , ali smo ga na kraju ipak nekako uspjeli privezati lancima za krevet .
Egzorcizam je mogao započeti !
Baba Džuna je za početak htjela provjeriti ima li u tom čudovišnom biću još barem trunka osobnosti Stjepe Drljače ili je ovo pred nama bio čisti Lucifer . Zato je odlučila glasno izgovoriti par stvari koje većina ličkih načelnika općine ne može smisliti i ako bude kakve reakcije to će biti znak da u tom čovjeku ipak ima još zeru Stjepe.
''Žet Šrbin !'', viknula je iz petnih žila.
Tiho demonsko grgljanje…
''Knjiga!'', nastavila je .
Tiho demonsko grgljanje…
''Črnći i homošekšualći !''
Tiho demonsko grgljanje…

Nema sumnje da ovo užasno biće nije bio Stjepo . Baba je podigla ruke :''U ime one Pevecove Bogorodice od metra koju si stavio na kapiju reci mi svoje ime !''
Čudovište je zaurlalo , iz usta mu je suknula pjena , a lice mu se iskrivilo u grču pa je ličio na onog kik boksača Fjodora Jemaljinjinjenka.
''Da li ti je ime Vlatko ?''
Demonski urlik…
''Dario ?''
Demonski urlik…
''Svjetlana?''
Demonski urlik…
''Livio?''
Demonski urlik…
''Miodrag ?''
Demonski urlik…
''Zrinko ?''
Demonski urlik…
''Anamarija?''
Demonski urlik…
''Karmen ?''
Demonski urlik…
''Lidija ?''
Demonski urlik…
''Reći mi kako se žoveš , pižda li ti materina , đavle ?'', vikala je baba Džuna i polijevala ga svetom vodicom iz plastične boce od Fante koju smo skupa s CD-om Mate Bulića kupili u Međugorju . Iz Lucifera se dimilo kao nekoć iz bakarske koksare .
'' A da se Vas dvoje ipak malo maknete ?'', zaderao se kolega mašući sa zoljom lijevo – desno .
U tom trenutku je u sobu ušao Stjepin brat Mile :''Majstori , kafica je gotova ! 'Oćemo li šta narezat'? Ima fine tlačenice i ovčjeg sira !'' ' ''Bježi !'', sikne baba Džuna ,''Šmetaš obredu !''
Mile se okrenuo , a kolega je odložio zolju u veliku čahuru od granate punu cvijeća , prijateljski zagrlio Milu i otišao . Demon je iskoristio situaciju , prekinuo lance i skočio na babu , stavio joj ručetine na vrat i počeo je daviti sve jače…i jače…i jače…Ova je polako gubila svijest , ali mu je zadnjim trzajem uspjela skinuti bezrukavnik s ramena i svjetlo dana je ugledao madež u obliku srca . Vidjevši ga , trznula se i shvatila zašto je od samog početka imala taj neobičan osjećaj . Nema sumnje , to je bio on ! ''Sine !'', zajeca baba i brizne u plač .
Demon popusti stisak i vidjevši uplakanu staricu prošapće: ''Majko !''…

Kakav preokret !
Raščupana , krvava i krljava starica leži na podu sva u suzama , a na njoj špic gol leži davno izgubljeni sin . Mene su također ponijele emocije dok sam gledao tu dirljivu scenu i suza mi se sama skotrljala niz obraz. Pozvao sam gore sve sa donjeg kata .
Stjepo je od šoka Vraga samo isprdio i ovaj uopće više nije bio bitan .
Par minuta kasnije sjedili smo, nas desetak , za velikim stolom
i slušali nevjerojatnu storiju . Od silne sreće baba Džuna je prestala frfljati i nije mogla odvojiti pogled od svoga lijepog sina .
''Eto , djeco moja . Pred nekih 40 godina rad'la sam kao pomoćna kuvar'ca u motelu ''Napredak'' u jednom malom selu kraj Otočca. Jedne proljetne večeri svir'o je Ivica Šerfezi i u neko doba na ples je došla vesela grupa Slovenaca . Svi su odreda bili za prste polizat' , a ja san se zagledala u jednog od njih . Kasnije, dok me pijanu jebav'o na zadnjem sicu od Fiće sam saznala da mu je ime Zmago Ćinćilinćić . Te noći si, dušo, bio začet !'', reče baba Stjepi i opet zaplače .
''Ujutro su Zmago i društvo nastavili put za Dragačevo na sajam truba , a ja sam se prav'la k'o da se ništa nije des'lo . Nastav'la sam radit' i uspješno skrivala trudnoću , a u siječnju sam te rodila i ostavila ispred medvjeđeg brloga . I dan danas se kajem , srećo moja , zbog toga , ali eto ima Boga i našla te jedna međedica i brinula se o tebi . Tvoj pokojni očuh te kao dvadesetogodišnjaka našao u šumi dok si hitro lovio srnu i doveo te kući . Svi su te brzo zavoljeli , a ti si brzo naučio čitati i pisati što je ovdje u Lici velika prednost ako želiš upasti u politiku.''
Kolega i ja smo se od srca smijali kad je baba pričala kako je Stjepo 90-ih preprodavao Caritas čime se obogatio , a nedugo zatim i postao doživotni načelnik . Pitali smo ga da li ovu ludu priču možemo staviti na svoj blog , a on se oduševio i rekao da on isto iza kuće slaže neke blokove za kokošinjac. Na kraju večeri je pao dogovor da baba Džuna dođe k njemu u Glavinu Donju . Radila bi kao pročelnik za kulturu za nekih 10-ak tisuća kuna mjesečno …

Eto , to je ta priča koja bi stvarno idilično završila da se u trenu kad smo se već polako dizali od stola nije pojavila Stjepina baka Đurđica
( po očuhu ) noseći zolju u ruci . '' A šta ćete s ovom cije…'', nije izgovorila ni do kraja , a zolja je opalila . Prasak je bio strašan , a kad se dim razišao baba je bila prekrivena gnjecavom jetrom svoga sina ,Stjepin mokraćovod je visio sa lustera , na antiknom bidermajeru je bio komad guzice , a kolega je s lica skidao komadiće tlačenice i Stjepine plućne maramice…
Glupo je i reći da je jadnoj Đurđici bilo strašno neugodno…

6.6.6…THE NUMBER OF THE BEAST…HahahHAHAhaHAhaha….



Post je objavljen 04.09.2010. u 21:49 sati.