I tako, počinje nova školska godina.
Valja se pripremiti.
Da vidimo. Vitamini B-kompleks, antistresni. Vitamin C, 1000 mg. Med za živce (posebna mješavina) provjerene tvrtke Radovan Petrović. Čaj za smirenje. Travarica (velebitska, viška, istarska). Obnoviti članstvo u lokalnom boksačkom klubu. Pola sata jogginga svakog jutra. Razmisliti o učlanjenju na jogu, power-pilates, tajlandski boks, jiu-jitsu, karate i judo. Ići svakog dana na misu, redovito meditirati, proučavati zen-budizam… Bilo što, bilo što što može iole pomoći čovjeku da ostane priseban.
Svake godine jaz između onoga što školski programi nude i onoga što učenike zanima postaje sve dublji. Budući da sam o svemu tome pisao u kojih tristotinjak postova (manje-više uzalud), ne vidim čemu se ponavljati. Primijetio sam inače da se problematika vezana uz školstvo pojavljuje na nekim blogovima: iste teme, isti problemi, iste polemike…Deja vu.
Vidim neki dan na sjednici, kolegica čita Daniila Harmsa. „Apsurdom na apsurd“, kaže.
Neka nam se nebo smiluje, svima: i profesorima, i učenicima i roditeljima.
Amen.
Post je objavljen 04.09.2010. u 20:51 sati.