Now the story of a wealthy family who lost everything...
Prva epizoda je bila: bwuh!? Ne znam što me natjeralo da gledam dalje, ali gledao sam i počela mi se serija polako uvlačiti pod kožu. 53 epizode po 20-ak minuta čistog apsurda u najboljoj maniri.
Uzmite stil reality emisija, pomiješan sa malo dokumenataraca i sve to smiksajte u jedan mockumentary koji je napisan ipak sa više mozga nego bi se reklo na prvu loptu i dobili ste Arrested Development. Loša gledanost, no 6 Emmya i jedan Zlatni Globus pokazuju kako tu ipak ima nečega, ili je kritika masovno prošvikala. Toliko viceva koji su reference na šalu koja je referenca na neku drugu šalu nisam vidio nigdje. Da bih pohvatao sve štosove trebalo bi mi još neko vrijeme za istraživanje televizijske povijesti i veći mi je gušt bio ponovno pogledati nekoliko epizoda za ovu recenziju, nego kada sam prvi put gledao. Pričajmo malo o postmodernizmu. I bleepanju svaki puta kada se likovi žele poslati u *bleep*.
Priča se vrti oko uspješne obitelji koja vodi ekstragavantan život sve dok jednog dana ne uhite George Bluth Seniora koji je šef firme i ujedno veliki muljator. Trenutak prije uhićenja, svojom nasljednicom proglasi svoju ženu Lucille koja je sve samo ne žena i majka mjeseca. To sve raspizdi sina Michaela, jedinog normalnog člana obitelji koji je odlučio otići sa svojim sinom George-Michelom, nesigurnim mladcem koji gaji ne baš platonske osjećaje prema buntovnoj rođakinji Maybe. Njeni roditelji prolaze kroz konstantne krize braka. Tobias Fünke je psihijatar koji je izgubio svoju licencu i sada traži posao u glumi, a njegova žena Lindsay živi na račun tvrtke i jedina tu i tamo poput svog brata blizanca Michaela, pokazuje znakove razuma. Blutth familiju još čine dva brata. Gob, najstariji sin i mađioničar koji ima problema u karijeri, te najmlađi Buster koji ima hrpu obrazovanja i psiholoških problema sa svojom majkom.
Ima nekih daljnjih razvoja u radnji koji ozbiljno mijenjaju dinamiku unutar familije, no pokušavam spojlere smanjiti na nulu, pa ću samo natuknuti da se tema incesta dobro obrađuje. Bitan neposmenuti "lik" je pripovjedač koji je slučajno (p)ostao izvršni producent Ron Howard koji nam daje neke informacije bitne za priču, no neprikazane na ekranu. Zgodan trik su scene na kraju epizode koje prikazuju što će se dogoditi u "idućoj epizodi", no nikada se ne prikažu iako su dio kontinuiteta serije. Kako se kraj serije bližio tako su likovi lagano počeli probijati "četvrti zid" pa se suptilnije ili napadnije komentiralo o samoj sudbini serije a počeli su i sami sebe parodirati. Serija je završena jednim ogromnim cliffhangerom i ako se mene pita, film koji je već neko vrijeme u razvoju ne može doći dovoljno brzo. Do tada evo nekoliko kratkih i slatkih trailera za ovu legendarnu seriju koju je jedna naša televizija bacala po raznim terminima.