Marketing
VOŠAC!!!
www.alpenzorro.de
Mali dom na samom vrhu Vošca mi je najdraže mjesto na svijetu. Na Vošac sam dolazila u svim godišnjim dobima, i raznim vremenskim uvjetima. Po mećavi se nisam nikad uspela od dna Biokova jer za to nemam potrebnu kondiciju, ali sam je imala čast doživjeti iz te kućice kad bih ostala zarobljena u njoj par dana. Jednom smo se spuštali četveronoške za vrijeme orkanske bure koja nije dozvoljavala silazak.
Ljeti se tu uspijem naspavati na svježem zraku i uživati u prekrasnom pogledu.
To je moj bijeg od svih problema i sivila koje nam današnje društvo svakodnevno servira. Tako blizu a tako daleko.
ž
www.alpenzorro.de
www.alpenzorro.de
“Planina Biokovo ima ćudi nalik ljudskima. Jednom je umiljata djevica pred čijom ljepotom nijemo klečite, a drugi put Vam prijeti srditom i pogibeljnom opakošću. Tome ne moraju uvijek biti uzrok godišnja doba, jer zimi se planina može odjenuti nevinim bijelim plaštom od snijega, zadobivajući svemirsku ljepotu, o kojoj su jedino možda pjesnici pozvani pisati. Ali ta rajska ljepota učas može biti pretvorena u paklene orgije vjetrova, u kojima živo biće bez zaklona ne može preživjeti. Za vrijeme ljetne žege na plažama Makarskog primorja neupućenome ni na pamet ne pada da se u tom trenu na biokovskim visovima, samo 2 sata hoda od podnožja, može zametnuti prava alpska oluja.” Stipe Božić u svojoj knjizi Sedam vrhova ovako opisuje Biokovo.
Moja patnja prema prosvijetljenju
Ranom zorom budim se
Život bi trebao biti miran
jugo
Svoje prijatelje koji nisu planinari, nepoznate ljude koji su ljubitelji prirode, prolaznike, susjede, fanatički sam poput svakog obraćenika na novu vjeru uvjeravala da za ulaz u raj trebaju doživjeti boravak na tom vrhu.
Ljeti na Vošac svaki dan grupa od pedesetak turista dolazi pljeskati zalasku sunca. Ali zimi je tu jedno od posljednjih utočišta gotovo bez ljudi i samo u društvu divne prirode. To nije čudno jer temperature tada padaju na minus dvadeset, autom se često ne može doći ni do sredine planine a kamoli blizu vrha, put od Makarske zahtijeva tri i po sata hoda za prosječnog planinara (u normalnim uvjetima), a često zna puhati takva bura, padati takav snijeg da je uspon moguć jedino prvacima u svijetu alpinizma.
Možda je Vošac trebalo skrivati jer su na njega bacili oko oni koji nisu ljubitelji prirode, oni štu su zagadili i uništili sve što je ovdje dolje, oni čije zlo ime počinje sa H itd... nadam se da slijedećih postova o Vošcu na tu temu neće biti...
Speleološko Alpinistički Klub Ekstrem održava ovu kuću
Ekstrem.hr
malo o ekstremovoj zimskoj turi
www.ekstrem.hr
Post je objavljen 03.09.2009. u 12:35 sati.