Marketing
filmofil u bajbuku
Uapsilo Cerina!
Uapsilo i privelo u policijsku stanicu zajedno s 14.785 corpus delictia!
NJegov je krimen do neba vapijući - sakuplja filmove. Čovjek je kolekcionar. Još od vremena kada su se pojavile beta i VHS vrpce snima filmove s televizije, kupuje ih, posuđuje i razmjenjuje, presnimava, a otkako su se pojavili kompjutori i DVD-i tek se razmahao. Stan od 28 kvadrata u kojem živi s očuhom s kojim nije u najboljim odnosima krcat je njegovim blagom. Dio zbirke pravno je dvojben ili čak nedvojbeno ilegalan. Na početku brojnih filmova jasno piše da je umnožavanje zabranjeno. U takvim neljudskim uvjetima nježnoj biljci zvanoj očuh prijetilo je da će usahnuti.
Slučaj ima nekoliko zanimljivih dimenzija.
Kao što je poznato, u domovini nam ima mnoštvo tv-prijemnika. Uz veliku većinu tv-prijemnika nalazi se i nekakva sprava za reprodukciju filmova, a da ne spominjemo da svako osobno računalo to može. Slobodno možemo pretpostaviti da su uz svaku spravu za reprodukciju filmova i svaki kompjutor (ili u njemu) nalazi barem nekoliko filmova pribavljenih ne baš odviše legalnim putem. Drugim riječima, svi smo mi kriminalci (barem većina nas).
Ono - Cerina je oberkriminalac, pa je i zaslužio da ga prvoga hape. Kao primjer svim drugima da se na vrijeme pokaju i prestanu s opakom nelegalnom rabotom. Kad na vrbi rodi grožđe!
Sjajni su ti zakoni koji omogućuju da se u bilo kojem trenu potpuno legalno uhapsi i onemogući bilo tko. Recimo, vlast zaključi da im Ivica Todorić nešto smeta. Odmah u buharu! Doduše, taj bi se učas izvukao tvrdnjom da u je u hotelu u kojem stanuje nelegalnu kopiju „Prohujalo s vihorom“ ostavio neki prolazni gost. Cerini koji živi s očuhom na 28 kvadrata tu je ispriku nemoguće uvažiti. Još jednom se pokazuje da isti zakon nije isti za sve kao što bi svaki zakon trebao biti, pa je pitanje koliko je zakonskog u tom zakonu.
Ipak, cijeli slučaj budi nade. Da netko ima sedam-osam, tridesetak-četrdesetak. Sto i pedeset do dvjesto ilegalnih kopija filmova, ajde de. Ali 13.987! Zdrav razum govori da mora da je diler posrijedi. I to ludi diler koji dila onime što nitko neće kupiti jer svatko može lako nabaviti besplatno! Društvena opasnost!
Korištenje zdravog razuma u policijskoj i pravosudnoj praksi bilo bi velika inovacija.
Zamislimo dva policajca i policajku kako zvone na vratima građanina Sanadera:
– Dojavljeno je da imate četrdesetak bajoslovno skupih satova od kojih svaki košta da ti pamet stane! – pa ako ne u zatvor, ono s njim odmah u neku specijaliziranu ustanovu.
Ili, nedaleko, kod nekoga drugoga:
– Do nedavno ste bili goljo, nitko i ništa, beznadni slučaj, a onda – preko noći – tvornice, nekretnine, jahte, skupocjeni automobili, kolekcija umjetnina… Elementarni zdrav razum kazuje da je to na bilo koji način nemoguće, kako je to moguće?
U međuvremenu u policijskoj stanici pregledavaju onih 788 videovrpci i 13.987 zaplijenjenih DVD-a. Potrebno je svaki nosač zapisa pregledati od početka do kraja da slučajno u „Snjeguljicu i sedam patuljaka“ nije umontirano „Duboko grlo“. Pregled 14775 filmova prosječnog trajanja od 90 minuta zahtijeva 22.163 radnih sati. Podijeljeno s pet radnih dana sedmično i osam radnih sati dnevno daje 554 radih sedmica. Oduzmemo li državne praznike i blagdane, bolovanja i ljetovanja, za taj posao je potrebno otprilike petnaest radnih godina. Podijelimo li posao na dva djelatnika, mogu biti gotovi i za sedam godina, a tri djelatnika već za pet.
Neposredna društvena korist bit će da ćemo imati barem tri vrhunski obrazovana filmofila u policijskim snagama.
Post je objavljen 03.09.2010. u 09:21 sati.