Marketing
Slavice....oprosti mi, shvatila sam
Te subote, 3. srpnja 2010. godine, došavši pred Uninu ploču i našavši samo ono što smo na godišnjicu, 1. srpnja ostavili mi, njezini roditelji, osjetila sam ubod u srce: razočaranja, jada i bijesa; sjetila sam se, da sam Te Slavice vidjela u četvrtak, na TAJ dan u P. i da si mi rekla da ideš kod Une, a nikakvog traga nije bilo.
A onda, pročitavši danas Tvoje pismo, shvatila sam. Sve. Oprosti mi. Previše sam još ranjiva, patnja me neprestance dere, boli me Unin odlazak i straši me pomisao da je sve dalje od nas.
Pismo:
UVIJEK U SRCU I MISLIMA S UNINIM RODITELJIMA ILI UVELA JE BIJELA MARGARETA IZ MOGA CVJETNOG OTOČIĆA
PRVI JE SRPNJA 2010. VRUĆE JE I SPARNO. IPAK IDEM U ŠOPING I BAŠ DANAS U PLODINE... U MOM DVORIŠTU CVJETNI JE OTOČIĆ, A U NJEMU NAJVIŠE MJESTA ZAUZIMA GRM BIJELIH MARGARETA. TRAŽIM TEK PROCVJETALU.
MATO KUŽI, OPOMINJE ME, A ZNA DA NE MOŽE NIŠTA UČINITI ILI NE ŽELI, SUOSJEĆA I ON.
SUSREĆEM TEBE U PLODINAMA, IZNENAĐENA I ZAPREPAŠTENA, DA SMO SE DOGOVORILE NE BI ISPALO TAKO. ODLAZIMO NA GROBLJE, TRAŽIM UNU, UVIJEK JE TRAŽIM, OVAJ PUT DUGO.
U RUCI MI SKROMNA MARGARETA. ALI MOJA, IZ MOG VRTA.
NALAZIM UNU I MISLIM DA JE VIŠE NEĆU MORATI TRAŽITI.
PRED TUŽNIM MRAMOROM, RIJEČIMA KOJE JE SAMO JEDNA MAJKA MOGLA PRONAĆI ILI IZNJEDRITI.TOLIKO MALO, A TOLIKO PUNO, DUBOKO, TOPLO, BOLNO DO LUDILA, VELIČANSTVENO DO NEBESKIH VISINA, DO UNE.
PUPOLJAK BIJELI I CVJETNI ARANŽMAN BIJELI S TOLIKO LJEPOTE U SVOJ SVOJOJ JEDNOSTAVNOSTI I OSEBUJNOSTI.
SAMO SU VESNA, MOJA VESNA I ZLATAN, MOGLI NA TAKO, SKORO NESTVARAN NAČIN ODVOJITI ŽIVOT OD SMRTI, ODVOJITI SVOJU UNU OD BANALNOSTI.
MOLITVU SAM PONAVLJALA NEKOLIKO PUTA, ALI NIKAD DOVRŠITI.
NISAM SE USUDILA OSTAVITI MOJU MARGARETU, DA NE POKVARIM SKLAD I INTIMU VAS I VAŠEG DJETETA.
DAN KADA SE RODILA I PRVI SRPNJA JE SAMO VAŠ I UNIN DAN.
ZATO JE MOJA MARGARETA OSTALA I NEGDJE UZ PUT NAPUŠTENA, UVELA.
MOLITVE UPUĆENE BOGU SU ZA VAS, ZA UNU MOLITVA NE TREBA, ONA JE KAO I MOJA TEK PROCVJETALA MARGARETA, KRAJ PUTA UVELA.
U SVOM ODLASKU, VEZALA VAS JE ZA SEBE, ZA SVAKI TRENUTAK VAŠEG ŽIVLJENJA, SNOVA, TUGA, BOLI I PONOSA ŠTO STE JU RODILI.
U FARNAŽINAMA, 29.08. 2010.
VAŠA SLAV1CA
Hvala na svemu, na pismu, a još više na Tvom shvaćanju. Već dugo, predugo vremena nisam osjetila ganuće, sve emocije osim onih vezanih uz Unu su jednostavno iščezle kao da ih nikada nije ni bilo, no Tvoje me pismo istinski ganulo.
Post je objavljen 02.09.2010. u 17:20 sati.