Marketing
Hounted House (17), short story
photo by rU
Amnezija je kvantitativni poremećaj memorije ili pamćenja. Sama riječ ima korijene u grčkom (a-ne mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, sjećanja, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeno razdoblje.
Pamćenje ili memorija složena je psihička funkcija pomoću koje se sadržaji naše svijesti, tj. ono što opažamo, osjećamo ili mislimo, registriraju i zadržavaju u vidu slika sjećanja (engrama), a zatim voljno ili nevoljno reproduciraju, tj. ponovno dovode u svijest. Povezana je s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje.
Pseudo sjećanja su oblik izmjenjenog stanja svijesti u kojem se osoba sjeća onog što se nikada nije dogodilo.
(iz jednog udžbenika psihologije)
Ukleta kuća (17), kratka priča
I dok joj je Tamnooki šaptao: Volim te, Željo moja jedina ...Rosemary u svitanje osjeti kako se i njezina želja budi ...
... i otvori se poput ruže.
...
Sunce je već bilo u zenitu kad je Rosemary izronila iz sna. Ležala je u njegovu zagrljaju, preplavljena osjećajem radosti i ispunjenja a njezina su se sjećanja probudila zajedno s njom.
Sjećam se svega ... šapnu mu na uho.
Sjećam se našeg prvog susreta, na mojem pragu ... Gledao si me istim ovim pogledom kojim me sada gledaš ... U tvome sam se pogledu osjetila lijepom, željenom ... jedinom ...
Sjećanja preplaviše Rosemary, poput plime - pogledi ... prvi dodiri ... budne noći u njegovu zagrljaju ... Sjetila se svakog njegovog pogleda, svakog dodira, svake prošaptane joj riječi.
Presretan sam što si sjetila, presretan što se svega sjećaš ... prošapta Tamnooki ljubeći je.
Nemoj me nikada više zaboraviti, ne bih to mogao podnijeti ...
...
Rosemary je toga predvečerja šetala vrtom.
Tamnooki je ostao u kući, rekavši da mora obaviti nekakav posao, no Rosemary je osjećala kako je njegov pogled prati. Iako zavjese na prozoru radne sobe u potkrovlju bijahu navučene, bila je sigurna da je on gleda, skriven zavjesom. Nasmiješi se, rukom pošalje poljubac prema zastrtome prozoru, no Tamnooki ostade iza zavjese. Rosemary još jednom mahnu, okrete se i krene vrtnom stazom koja je vodila prema rijeci.
Ruže su cvjetale i mirisale, vlati trave povijale se na povjetarcu, rumeni oblaci putovali su nebom, zlatna sunčeva kugla polako se spuštala prema obzoru. Rosemary duboko udahne i sklopi oči, a prekrasan prizor ostade titrati u njezinu unutarnjem pogledu.
Mirisi i boje ljeta još uvijek su tu ... šapnu Rosemary.
No, jesen se već sluti ...
Sunce je bilo gotovo utonulo iza obzora kad je ponovo otvorila oči.
Dan je na kraju ... pomisli.
A meni se čini da nije trajao dulje od treptaja oka, dulje od udaha i izdaha ...
(nastavak slijedi)
...
za one koji ne prate priču:
Što je život? Oka treptaj,
Tajna tajne.
Između dva otkucaja srca stane.
(Enes Kišević)
Post je objavljen 03.09.2010. u 00:01 sati.