Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. rujna 2010. godine
Vrijeme oprosta i pročišćenja
Nad dječicu se brižno nadvila Gospa pomoćnica i liječi iscrpljene što vrludaju u traženjima, doziva umorne što se troše u lutanjima, njeguje kratkovidne, zaslijepljene bolesnim sjajem iluzionističke svjetlosti, oličenoj u raspamećenoj slici modernoga svijeta, u razbijenom ogledalu istine, gdje se nejasnoća i privid miješaju s odrazima zbilje, gdje se laž i licemjerje umnožavaju na krhotinama razbijene cjeline, gdje se jasna slika stvorenoga svijeta deformira u prizmi izokrenutosti, gdje se oštri rubovi stvarnosti rasplinjuju u gustim pramenovima varki, izniklih iz kaosa i nedorečenosti, iz kolijevke poganstva, iz babilonske kule ovovremenih bogova, koji mame umrtvljena srca i odvlače ih u kavez propasti i beznađa. Dok vrijeme i prostor žure svome kraju, nezasitni se žderač duša halapljivo uvlači u razum i osjetila, nagriza, razara i oskvrnjuje utvrde vjere u kojima prebiva svetost i čistoća, u kojima se Gospina dječica, molitvom i odricanjem pripremaju za konačnu bitku, za skori početak Velikog Božjeg plana, za dolazak garabandalskog znaka opomene, za trenutak u kojem će međugorske tajne postati dostupne i vidljive svakom čovjeku, kad će većina zavedenih napokon progledati. Ali, jao zavodnicima što se staviše u službu zvijeri, što lažju zagadiše malene i nemoćne, što izokrenuše i omalovažiše Božje zapovijedi.
Teško je bez Isusova nauka održati brod u oluji, a još je teže sačuvati čisto srce u okruženju bezglavosti i nejasnoće, u preturbacijama koje su prividno same sebi svrha, a cilj im je uzburkati mir i spokoj čovjekove nutrine, radost i jasnoću koje izviru iz rajske punine. Trajemo u vremenu nužnoga opredjeljenja, u danima gdje više nitko ne može sjediti na dvjema stolicama, služiti Bogu i bogatstvu, miješajući pljevu i zrnje, trulež i jedrinu, laž i istinu. Vrijeme je poročišćenja, vrijeme koje donosi kušnje jer teško je ranjenoj ljudskoj naravi odbaciti navezanosti i predrasude, a još je teže liječiti rane koje nismo suobličili s ranama Gospodinovim. Uvrede i naopakosti, kako one doživljenje tako i one kojima smo i sami druge ranili i povrijedili, u nama ostavljaju napola zacijeljene ožiljke, koje čovjekov neprijatelj od početka neprestano povrjeđuje i odvlači nam pozornost od onoga po čemu smo djeca Božja. Zato nas oprost, darovani i traženi oslobađa još jedne barikade koja stoji na putu istine i života. Nepraštanje je ujedno i teret koji tamom pritišće srce i ne dopušta mu da se do kraja otvori svjetlosti, da raste i buja u snazi Stvoriteljeve riječi, već naprotiv, navodi nas na nove grijehe zlopamćenja, mržnje i osvete. A grijeh vrijeđa Ljubav jer nije iz nje izrastao, jer je njezina suprotnost i odvodi nas mrzitelju čovjekovu, udaljava nas od dobrote i praštanja, od nauka Isusova i od čistoće Djevičine. Došla nam je pomoći i pokazati kako se raste u vjeri, kako se prebrođuju izazovi, kako se odbacuju naopaki nagovori, kako se svladavaju kušnje nepraštanja.
Zato budimo Marijini, predajmo se srcem i dušom Srcu Bezgrješnome! Koračajmo s njom kroz sve nevolje i nestalnosti, prikažimo joj sve rane, padove i sumnje, prepustimo se njezinim rukama, Majčinskoj ljubavi koja najbolje zna što je za dječicu dobro. Prije negoli nešto učinimo ili donesemo kakvu odluku, uvijek se u srcu priupitajmo: “A što bi na sve ovo Gospa rekla, kako bi me ona savjetovala, kakvu bi mi uputu dala? Je li ovo što radim i mislim u suprotnosti s njezinim riječima?“ Dijete, ako ljubiš Mariju, znat ćeš odgovor. Nećeš joj nikada ništa nažao učiniti. Ako i posrneš, uvijek ćeš kraj sebe imati ruku koja ćete podignuti i pomilovati. No, ako nisi s njoim na putu, izgubit ćeš se u maglama svijeta, odmaknuti se od mira i sigurnosti, od utjehe i nade, od nježnosti i topline. Jer ona je s nama da nam pokaže istinu, da nas zadrži na putu što vode u Sinovo kraljevstvo, da nas istrgne iz pandža zloga, da nas ohrabri i osokoli u danima suhoće, da nam svojom ljepotom i ljubavi pokaže sliku kraljevstva nebeskoga, raskoš i krasotu rajskih vrtova, prema kojima nam je ići uskom stazom i širokom vjerom, oboružani strpljenjem i okićeni darovima koje trebamo nesebično dijeliti s drugima.
Ljubeći Gospu, zavoljet ćemo i molitvu, otvoriti se svjetlosti što sipi iz njezine krunice. Jer bez molitve smo nemoćni i uzaludna su nam sva djela ako nisu prožeta blagoslovom Onoga kojemu se obraćamo. U ovom vremenu provjetravanja i pročišćenja, kad tama u punom zamahu pokušava zagušiti svjetlost, možda mnogi i ne slute da će jedino molitva pobijediti i obnoviti svijet. Jer ako nam se ponekad učini da smo nemoćni pred snagom toljage i krutošću laži, molitvom ćemo brzo uvidjeti da je ona najjače oružje u borbi protiv zloga i svih naopakosti kojima je svijet zarazio. Jer molitva nam, kako reče Gospa, mora postati radost, a radost oslobađa od straha, a gdje nema straha, nemoćan je žalac ucjena. A tko ucijenjen nije, taj može svjedočiti za istinu, opraštati i tražiti oprost.
Post je objavljen 02.09.2010. u 11:59 sati.