Danas sam čvrsto odlučio prekinuti post i napisati post. Baš juče razmišljam dok spavam kako sam zanemario pisanje. I probudim se dok mi padne napamet i zapitam se šta se promijenilo?
Nisam shvatio da uspijem. Kod mene je ništa novo. Sve i dalje po ustaljenoj šabloni "Poso, kuća birtija" samo što birtiju često i preskočim. Malo se radi, malo se svira i tako. Često mi padnu napamet ideje za neki novi uvrnuti post u starom stilu ali dok dođem do kompjutera počesto izgubim nit. Ponekad se upitam gdje su svi oni blogeri sa početka, iz zlatnih dana. Komentarom se javi moja draga Veronika kojoj ni do dan danas nisam poslao Cd jer sam lijeno i zaboravno smeće. A posebna zahvala za nju stoji na tom albumu. Sa Ribafishom počesto komuniciram i lud je i dalje ko foka. Postali smo intimni do te mjere da sam mu furao čvarke u Zagreb a on mene časti sa slasnom hmeljnom kapljicom neprobanom do tada.
Neki novi blogeri su opticaju i ponekad pročitam šta se dešava. Auzmish jer reicmo često na naslovnici i fino piše a znam ga poodavno jer ne stanuje od mene možda kilometar.
No sve ima svoje evokakoliseonokaže tokove pa smatram sve normalnim. Kontam da malo češće svratim i ubacim po koju mudru ovdje jer ako server ne rokne već se fina knjižica ovdje može nakalemiti.
Eto...bude živi izdravi a sve ostalo ćemo lako ....
Post je objavljen 02.09.2010. u 10:55 sati.