Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/fanny7

Marketing

DAH ORIJENTA...

Kod Fanike sve po starom, ide se redovito od točke A do točke B. Privikoh se na pacijente opisane u predhodnom postu yes

A sad na temu...

Od TV-a sam se odvikla, gledamo filmove i serije skinute s net-a. Stanje u državi toliko se omaklo kontroli, prepucavanja i nebuloze svakodnevno. Kako na ništa ne možemo utjecati, jednostavno smo prestali gledati i slušati. Popratimo udarne vijesti i prognozu...

No, prošli vikend ustala ja i pijem kavicu dopodne, uz upaljeni TV. Pajo otišao Nosku - realizirati neke njegove ideje, probušiti neke rupe bušilicom, ispeglati nešto brusilicom. Zmaja na praksi...uz to, imala sam gotov ručak od predhodnog dana...
Prekrećem programe i zaustavim se na RTL-u. Taj kanal nisam gledala mjesecima. I čujem neki čudan jezik... vidim prekrasno žensko lice, ogromne crne oči, a onda i posve prosječnu mušku facu, s pogledom koji obara s nogu i jedno slatko dijete nut

Naravno, pojma nemam o čemu se radi, a onda s teleteksta vidim da se radi o seriji koja ide već drugi tjedan, u udarnom večernjem terminu. A reprize idu vikendom dopodne. Isprva sam mislila da se radi o sapunjari, a opet nekako, ne djeluje mi sapunjavo rolleyes

Odgledala ja, iako nisam povezala sve likove. Onda poslijepodne, kad je vani prala kišurina - zasjela na komp i pronašla sve što me zanimalo. I pogledala propuštene epizode...

Sjećate li se prvih sapunica - "Dinastije", "Divlje ruže" i "Marisol"?
Priznajem, na poslu smo se u određeno vrijeme čoporativno nagurale pred TV, učile španjolski u hodu blabla Čak ga upotrebljavale u internoj zafrkanciji. A kad sam skužila da su sapunjare sve na isti kalup, po receptu - nekoliko dobrica koje ne bi ni mrava zgazile, nekoliko zloća koje bi pak sve pregazile, jedna baba ili djed i svećenik. Pola siromaha, pola dobrostojećih, zabranjena ljubav i hrpa spletaka. Što bi rek'o Izet - danas će Jose saznati da je sam sebi - majka nono

E pa sad, ne znam da li je stvar u tome što je ova serija turska i nije sapunica (tako bar kažu), da li je stvar u tome što komunikacija među likovima nije histerično i glasno rasipanje emocija (plača, smijeha, svađe, živčanih slomova), što nema sisa na izvol'te, minjaka, nakvarcanih ljepotica što umjetnim trepavicama mlate po obrvama, nakvarcanih latino ljubavnika, starih naboranih vračara ili baba u pregačama koje ne presvlače do kraja dvjestote epizode, popova koji sve nastoje izmiriti i sve o svakome znaju...

Kažu da je na seriji radila ekipa koja si je dala truda u svakom pogledu...Tema je na prvi pogled možda i sapuničasta, ali mnogo znači način na koji se prezentira, kako izgledaju likovi, kako se oblače, kako zrače, kakvi su interijeri i eksterijeri...

Najviše od svega mi se svidjelo - stari tvorničar u svojoj palači leži na kauču i razgovara s unukama, hodanje u šlapama, bez šminke (barem ne vidljive). Likovi djeluju opušteno i prirodno, onda kad tako trebaju djelovati, profesionalno kad trebaju biti profesionalni, emotivno kad trebaju pokazati emocije, no ne euforično.
Sve nekako decentno i smireno, sa mnogo dobrog ukusa, tradicija se miješa sa suvremenošću, štuje se obitelj, to je naročito vidljivo. Nije loše upoznati kulturu koja nam je relativno blizu, a opet - daleko...
Interijeri...predivno i ukusno, garderoba - elegantna i prilagođena situaciji, glazba - naprosto fantastična, mješavina orijentalne i klasične.
I ono što je najvažnije - nakon blebetanja latinsko američkih likova, dijalozi su pomalo spori, glumi se uglavnom - očima, izrazima lica i pogledima naughty

Tema - mlada udovica, arhitektica, koju muževa obitelj krivi za sinovu nesreću ima dijete oboljelo od leukemije. Ona, tek zaposlena u velikoj građevnoj tvrtki, nema novac za presađivanje koštane srži, a i vlasnicima firme je zatajila da ima dijete. Svekar joj odbija dati novac, a ona pristaje na "nemoralnu ponudu" svog šefa, koji pak vuče traume iz djetinjstva zbog oca koji je varao majku...Koliko god se na prvi pogled čini da se stvari u patrijarhalnoj sredini mijenjaju, ipak na vidjelo izbijaju predrasude o zaposlenim ženama koje grade karijeru, umjesto da sjede kod kuće i odgajaju djecu.
Glavni ženski lik - prvo oči vidiš, iako ni ostalo nije za bacit'.
Glavni muški - naizgled prosječan, proćelav, ali zrači čak i preko ekrana. Dok je ona klasično lijepa i elegantna, on postepeno otkriva svoju ubitačnu karizmu - pogledom, bojom glasa, držanjem, pokretima i elegancijom. Kad se svemu tome doda prisutnost konja koja se provlači kroz priču - recitiranje redaka iz "1001 noći" , klasika orijentalne književnosti, skuhan si dokraja...
Kemija naprosto vrišti iz pogleda i osmijeha, mimike lica, erotičnost lebdi u zraku, a svi - zakopčani do grla. Prepušta se našoj mašti da zamišlja nut Na forumu sam skužila da seriju više prate oni koji inače ne gledaju serije, nego oni (da, još uvijek ima takvih) koji redovito prate sapunjare. Za ove potonje, radnja je predosadna i prespora.

Glazba je nešto što podpiruje pozitivan utisak - mnogo klasike, Korsakova, Handela, Chopina, Ravela, Faurea, orijentalnog zvuka, ali u klasičnoj varijanti thumbup
Nema previše isticanja vjere, samo je naznačena sitnim detaljima...
Uza sve to, čak i turski postaje probavljiv smijeh


Pa ako koga zanima, neka škicne na RTL, u osam navečer - serija "1001 noć"...
Kad se Fanika, koja je zahtjevna u pogledu biranja filmova i serija navukla - neki vrag ima u tome...a nisam samo ja u pitanju...
A bit će da smo svi nekako zasićeni onim što nam serviraju na traci, politikom i krizom. Željni smo nečeg - drugačijeg, a ovo je definitivno drugačije yes

Uvodna špica...







Budite mi dobro
wave & kiss









Post je objavljen 01.09.2010. u 20:15 sati.