Karmeli
otkad si rođena sva blistaš
i sunce se prepuno stida
pogurilo pred tvojim čestitim licem
toliko opravdanja prebiva
u korijenju tvojih uzvišenih
i nesagledivo visokih stabala
s krcatim krošnjama
božanskog pjeva ptica
i sve ti je poznato
u krajobrazu moga malog života
kao moru njegov put
do obala zelenih tamarisa
neumorna si kada se dokazuješ
pravednošću ljubavi
iako u tvoje cvijeće znaju svratiti
i razjarene zvijeri
koje ne štede toplo srce drevnih gradova
u predjelima našega sna
podno plavih bregova
gdje smo se pupkovinom vezali
kao bršljanom zidovi
prolaze evo vjekovi
ali sjaj tvog carstva
ne blijedi nikada
Post je objavljen 01.09.2010. u 13:31 sati.