Marketing
Životna radost
x factor, stephen hunter
Iznad svega me raduje u čovjeka vidjeti vedar i bistar duh. Onu životnu radost koja pobjeđuje unatoč, odnosno bolje je reći - u prkos, u inat svim teškoćama koje nas okružuju. Ta vedrina kao vrlina u nekim osobama postojano gori kao tiha i topla vatra, koja s vremena na vrijeme veselo proplamsa i zapucketa kakvom novom idejom, ostvarenjem, ludorijom, sebi i svojoj okolini na veselje.
O tu postojanu i jarku vatru svi se rado čak i nesvjesno hrlimo ogrijati tražeći kao ozebli u svojim strahovima, brigama i frustracijama - malo topla sunca. A tek kada ta vatra veselo proplamsa i počne u krug bacati svoje nepredvidljive i šašave iskre, kao da i svakog od nas pojedinačno jedna od tih veselih hopsajućih žeravica dobaci, dotakne, i zapali nam srce u jednakom gotovo lančanom žaru životne radosti.
Mislim da je to Ivana Brlić-Mažuranić u prenesenom značenju najslikovitije opisala u svojoj bajci Šuma Striborova i prizoru razigranih vragolastih Domaćih koji tužnoj bakici-majci pred očima iskaču iz ognjišta, nožicama joj rastepaju pepeo, prevrću lonce, prave nered - ali iznad svega joj donose ljekovitu radost.
Jedan od takvih više nego dobrodošlih Domaćih Malik Tintilinića je i naš - poznati konceptualni umjetnik Siniša Labrović, koji me po ne znam koji put svojom genijalnošću naveo na osmijeh i okrijepio moj duh dobrim raspoloženjem. Prkoseći svojom životnom radošću svim apsurdima naše stvarnosti kojih je bolno svjestan, umjesto da im se savladan i pobijeđen pokori, on ih naprotiv uzima kao materijal i oblikuje u pobjedu ljudskog duha! Naime, na Glavnom kolodvoru 10. rujna već u ranim jutarnjim satima počet će se postavljati boksački ring u kojem će se u 18 sati održati boksački dvoboj. U njemu umjetnik Siniša Labrović na boks meč izaziva - ministra kulture Božu Biškupića!
Dok jedan običan hrvatski čovjek, stisnut brigama i obvezama, strahom za vlastitu egzistenciju, na svoju nevolju sleže ramenima, povlači se u zidove svoga doma, tiho nezadovoljan gunđa sebi u bradu, te se na koncu pomiruje sa svojom zlom sudbinom - dotle jedan na prvi pogled izgladnjeli, žgoljavi i zapuštani umjetnik preuzima inicijativu te jedinim načinom na koji on zna, u svojoj neozbiljnosti posve ozbiljan, uzrok svoje zle sudbine izaziva na megdan!
Vedar i bistar duh dakle nije ograničen granicama tijela. Neproporcionalno velika životna radost može prebivati i u najmanjem biću, baš kao u maloj mušici koja u kasno bablje ljeto, u nagovještaj rujne jeseni, pod lusterom žustro i veselo pleše osmice. Sve se može postići kada se hoće i za otkrivanje životne radosti u sebi nikada nije kasno. Nikada nije kasno ostvariti svoj san. Život treba živjeti punim plućima, hrabro zanemarujući glasove koji vas prozivaju ludima. Ta pogledajte, ovaj put narod ne predvodi predsjednik, niti premijer, niti general, već - Umjetnik. Osoba čiji posao nije voditi, nalagati niti zapovijedati, već biti čovjekoljub, društveni kroničar, savijest i svjedok vremena. I predvodi ga ne u nasilju, kojega onaj boksački ring kao zadnja arena đentlmenske borbe samo simbolički ocrtava, već u obrani ljudskog digniteta, u iznimnoj bistrini i vedrini duha. Baš kako treba i biti.
Takvim osobama velike riječi i ceremonije nisu potrebne niti ih traže. No zato prema njima osjećam jednu blagu i tihu vrstu zahvalnosti, prema tim Ljudima koji su u stvari čuvari vedra duha i zdrava pogleda na svijet. U njima je pohranjen neprocjenjiv dar kojega je vjerojatno mudro nebo s namjerom usadilo i darovalo čovječanstvu kako bi očuvalo jednu zdravu ravnotežu u ovom prečesto okrutnom svijetu. Oni su kako je to naša Ivana davno napisala – Domaći, Božja braća. Stoga njegujmo bistar vedar duh i cijenimo ga širenjem životne radosti.
Živili ljudi moji!
Post je objavljen 01.09.2010. u 14:50 sati.