Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

Hounted House (14), short story

Photobucket
Odavić: Drava, photo by rU




Obećanje - ludom radovanje.


(narodna mudrost)


Ukleta kuća (14), kratka priča

Rosemary uđe, prođe pored njega, pope se stubištem i uđe u spavaću sobu. Drhtala je, ali ne od hladnoće. Drhtala je od pomisli da je kiša prestala padati čim je prekoračila prag, drhtala od pomisli da je maločas poželjela ući u zagrljaj svome tamničaru.

...

Ušavši u spavaću sobu Rosemary se nije potrudila vrata zaključati. Čemu? Sve su brave i svi ključevi ionako bili u Znalčevu vlasništvu, a Rosemary je bila sigurna kako nikakva brava ni zasun ne bi mogli Znalca zaustaviti kad bi poželio ući. Ona zbaci sa sebe mokru odjeću i ostavi je ležati na podu. Potpuno naga, cvokoćući od hladnoće, zavuče se pod hladne bijele plahte. Tonući u san, zadnjim djelićem budne svijesti prošapta:

Čvrsto me u zagrljaj stegni, Morpheuse, bože sna ...
Zagrli me tako da mi daha ponestane, zagrli me tako da mi se zemlja pod nogama izmakne ...
Zagrli me i ponesi u zaborav
...

...

Kad se iz sna probudila, Rosemary je povjerovala - uspjelo joj je izbrisati sjećanja. A ono čega se ne sjećamo, kao da se nije niti dogodilo, zar ne?

Lica koja smo zaboravili nisu nikada niti postojala, glasovi koje smo potisnuli u zaborav nikada se nisu ni oglasili?
Zaboravljena mjesta zaborav briše s mape svijeta? Plamen na kojem smo spalili pisma sagori i sjećanje na napisano? Ako se na sjećanja oglušimo, zaboravit ćemo izrečeno? Učinjeno, pa zaboravljeno, 'raščinit' će se u ništavilu zaborava ...

Zaboraviti? Jednostavno je, kao kad po akvarelu proliješ vodu. U trenutku nestanu konture, potom se oblici razliju i pretope jedan preko drugog, utope jedan u drugome, potonu na dno sjećanja, bez nade da će ikada izroniti na površinu ...

Rosemary je samoj sebi obećala da će svako sjećanje koje pokuša izroniti iz rijeke zaborava utopiti bez milosti, onako kao što okrutne ruke tope tek okoćene mačiće prije no što su progledali.

No, baveći se zaboravom, Rosemary je zaboravila zapamtiti izreku kojom se opravdavaju zaboravni i nevjerni:

Obećanje - ludom radovanje ...


(nastavak slijedi)

...

Obećala sam da će ovaj nastavak biti dulji.
I vi ste povjerovali?!?!


...


Dodatak: Za one koji priču nisu ni počeli čitati,
za one koji uspijevaju zaboraviti pročitano
(a i za one koji pamte):



O Du Lieber Augustin ...
... Auf Wiedersehen ...

Zbogom, Auguste ...








Post je objavljen 31.08.2010. u 09:23 sati.