Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vivaldijekoma9

Marketing

U posljednje vrijeme često razmišljam. Kada ležim... Kada sjedim... Lutam prostranstvima svojega uma. Kalkuliram. Zbrajam. Množim. Oduzimam. Nije lako. Srce neprestano lupa. Silovito udara. Traži izlaz iz one rupe. Traži izlaz iz one tame koja me svakoga dana sve više prepravljuje. Još tugujem. Iako će za manje od dva mjeseca biti godina dana, još nisam spremna ustati. Ne mogu se prepustiti vrtlogu života. Previše boli da bih ustala.


Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.


Jučer sam željela odustati. Razmišljala sam što će biti ako sada odustanem. Razmišljala sam što će biti ako sve skupa sa mnom ode vrit. Na pola sam puta. Prešla sam polovicu, a sada slijedi onaj koban cilj. Ima dana kada me ne boli. Ima dana kada bol potpuno nestane, no to su mi zapravo najgori dani. Živim s njom. Ona je dio mene. Osjećam ju kako mi glava pulsira, kako me srce boli. Osjećam kako teško dišem i kako suze samo klize. Osjećam kako se rupa sve više i više prazni... Uvijek ju očekujem. Koncentrirana. Potpuno prazna čekajući silovit udarac u srce. U onu bolnu točku. No uvijek me prevari. Promijeni smjer i vrluda još netaknutim prolazima i stazama te ostavlja svoj prljav trag gdje god stigne. Prožima me, udara i onda kada klonem, ona kukavički odlazi...


Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Napravila sam pogrešku čekajući da će netko doći i osloboditi me okova. Tražila sam put. Tražila sam izlaz i tu čistu, neokaljanu ruku koja me grli, briše suze s lica crvenog. Tražila sam ruku koja zajedno sa mnom vrišti u prostranstvima zelenim...

Možda trebam patiti da shvatim smisao. Možda trebam nositi taj križ da bih shvatila sebe. Možda bih se trebala boriti bez obzira na sve. Udarce. Prošlost. Ladice koje su još otvorene...

Ipak, još živim u nadi da patnja nije patnja.Da taj strah nije strah, nego samo jedan težak dio koji nam život pruža... Ionako, uvijek moramo upoznati i mračnu stranu onoga savršenoga.



Post je objavljen 30.08.2010. u 13:54 sati.