Marketing
VIDRULJA NA POSLU
:Baš da vidim mogu li objaviti nekaj s posla....
Dotaljigala se vidrica do posla...pijem kavicu i pušim, zaključana u mom uredu:)))
Jutra su postala hladnija. Oblaci su se poput šećerne vate rastegnuli nebom, tako blizu, kao da se mogu umiti njima.
Frend sprema završni ispit iz komparativne i svaku mi večer recitira predivne pjesme u telefonsku slušalicu..Ove subote bili su na redu romantičari...rastopila sam se....
Snimila sam krasan video mobitelom, onako, samo za svoju dušu...zalutala sam među mojim visokim suncokretima u vrtu i krenula snimati..ne postoji cvijeće koje ljepše i suptilnije razgovara s oblacima, pticama i suncem....
Mama se grozničavo boji koja je slijedeća bolest sad na redu. Otkrili su joj osteoporozu, niš strašno, al pored svih njenih boleština i šačice lijekova koje pije, ovo joj je bilo previše...Dižem je i razveseljavam. Borim se s njenom i svojom tugom.
Kada bih dozvolila mojim suzama da ispričaju priču o nama,
možda bih morala umrijeti na neko vrijeme,
jer iz očiju bi mi tada izlazile
preplašene laste, osušeni leptiri, izgužvane autobusne karte, ispuhane nade, groblje riječi,
kamenje samoće progutano između dva zalogaja puste utjehe i praznine,
odrezani pramenovi kose koja je morala platiti
onaj tanki sjaj mjesečine na površini mora.
Kada bih dopustila, a ne smijem.
Zato nastojim sve pustiti da ide svojim tijekom,
smijem se i ne doživljavam preosobno.
Spremam ljeto u staklenke.
Moj stari i ja lovili smo zeca koji je dolutao ko zna otkud.
Zeko voli papati mladu salaticu, ciklu i cikoriju.
Lukavac mali.
Stari i ja, svaki sa svojom batinom, na svojoj strani vrta...
A zeko bježi i radi od nas idiote 
Nakraju se Roger sjeo pored gipsanog zeke u vrtu i glumio kip.
Bilo je za krepat
Dragi moji...javit ću se opet...kad stignem...a dotad želim vam puno sunca i smijeha u staklenkama....:
UPDATE: E, DA.... I NEK VAM BUDE POSEBNO SRETAN OVAJ ČETVRTAK
Post je objavljen 30.08.2010. u 08:22 sati.