eto....kako rekoh kraj.Nekako uvijek imam grc u zelucu kada vozim prema Velebitu, kad gledam taj masiv i shvacam da napustam more.......kako god ja bila djete iz grada, vuku me moji geni moru uvijek i taj odlazak nije lagan. Ove godine sam jako puno razmisljala kako bi bilo zivjeti na moru....iskrenu meni lako, i da sutra dobijem posao ....otisla bi bez razmisljanja, u par sati bi sigurno bila spakirana i na putu za more.....ali mislim da cu cekati jos dosta vremena do tog preseljenja.
kako je bilo...odlicno vrijeme......zvjerkica je plivala i ronila kao riba- krece sad na plivanje u bazen- usavrsavanje tehnika, .....ja sam....recimo pokusavala mozak opustiti koliko je to moguce uz laptop i posao koji je bio skoro pa svakodnevan po par sati........ali ok, pokusala sam si dati malo mira....no da, o uspjesnosti svega toga , ...jednom :-)
prvo sto sam napravila usavsi u kucu - farbanje kose----bila sam skoro bijela!!!!!!! sad sam malo potamnila se...platinaste plavuse neka budu one malo mladje od mene :-)))
docekao me je pozic za sud- kotac se okrenuo, i usprkos mojoj nervozi to mi je jako drago...stvari moraju sjesti na svoje mjesto!!!!
jesam Vam ikad arekla da sam se jednom....jednom davno trebala udati???? nisam???? bilo je to davno....prije nekih cca 20-tak god....i sve je bilo dogovoreno...no zbog nekih ....nazovimo navika - losih navika, sam ipak zalupila vrata i otisla..........i sad je to covjek sredjen, uzmimo rijec- rehabilitiran od ondasnjeg zivota, uspjedan manager jedne od nasih najpopularnijih legendarnih grupa, covjek na mjestu...i culi smo se kao frendovi...zasto to spominjem...zato jer je jako cudan mi osjecaj sjediti na picu kraj nekoga tko je trebao koracati uz mene kroz zivot....jednom davno i sad u biti shvatiti kako ga ne poznajem, ne ovu sada osobu....ne mislim negativno....ali to je netko novi, koga nikad nisam upoznala....hmmmm cudnovati osjecaj, a prije 20 god sam mislila da ga znam i ...eto kakop se ljudi promjene.
hehe, poucena svime time ...valjda sam podsvjesno neforsirala udaju s zvjerkicinim bioloskim, na srecu........onaj tko zna cijelu pricu zna zasto sam rekla na srecu...zelim reci da se ljudi mijenjaju i da nista nema garantirani rok trajanja dragi moji....danas ste tu a sutra mozda zelite pobjeci vristeci.........
kako god.....cuh se sa nekim ljudima i vidjeh....sve su to osobe koje jako dugo nisam vidjela...i iako su se mnogi promjenili, drago mi je sto sam ih ponovo srela....jer....usprkos svemu lijepo je proslosti dati svoje mijesto u sadasnjosti....ne zaboravite to dragi moji...
i tako, eto ljetu je kraj...mene vuce more nazad..........svake godine ista prica....trebam vremena da se natjeram na zivot ovdje.
bas je Grinch me zeznuo i usred ljeta mi ukrao Bozic koji sam uspjela si stvoriti....kako god, dok ne ulovim to zeleno cudoviste tu sam :-)))
.........................................
Neo....znam da si tu...osjecam...ne samo danas....i danima prije.........znas da znam......osjecam---kako god, nebitno kojim redom.....za koji dan sjedim na istom mjestu...ostavim tu poruku...........................
..znate li da mrav moze nositi sedam puta svoju tezinu????.....bas se osjecam kao mali mrav :-))
Post je objavljen 29.08.2010. u 21:55 sati.