Marketing
I know somewhere we'll find a little place for you and me it all turned out a different way can't feel the pulse in our veins
Dok sam bila mala, nisam mogla podnjeti kada su mi roditelji spominjali preseljenje.
Za mene bi bila nemoguća misija doći u novu sredinu i nove ljude, ne znam je li potrebno
spominjat koliko bi mi bilo teško ostaviti sve prijatelje koje imam ovdije.
No, da krenem ispočetka. Prije dvanaest godina preselila sam se iz Osijeka u malo selo
u Baranji. Tada sam imala samo tri godine. Bila sam prestretna što se selimo. Samo sam
mislila na to kako ću imati svoju sobu, veliko dvorište, kućne ljubimce, sve ono što u Osijeku
nisam mogla imati jer smo živjeli u stanu. Ubrzo nakon što smo se doselili našla sam svoje
društvo i ništa na svijetu nebi uzela u zamjenu za mjesto u kojem živim. No i to se promijenilo
ne znam dali nažalost ili na sreću. Mislim da nema potrebe da vam kažem gdje živim, i onako
nebi znali. Najlakše opisano- NAJVEĆA ZAPIZDINA U BARANJI.
Mrzim, mrzim, mrzim to selo!! Mala, primitiva sredina gdje se ništa nikad
ne događa. Atrakcija je kad se zapali nečji auto ili obiju seosku birtiju. Ljudi te drugačije gledaju
ako si na bilo koji način drugačiji. A ja jesam, i ponosna sam na to. I volim kako mi svi promatraju
kosu i oči na kojima imam previše eyelinera. Oh, kako ne mogu ni opisati koliko ne volim to mjesto.
Uvijek je dosadno, nema nekog mjesta gdje bi mladi mogli izaći, nikad se ništa ne događa ili organizira,
babe koje su mi susjedi vode brigu o mom životu. Jednom riječju- GROZNO!!
Svaki dan se jadam mami kako bi otišla što dalje odavdije, kako ne volim ovo selo, da ne želim biti tu.
Danas sam joj prvi puta rekla da mrzim ovo mjesto. Činjenica je, da to neće ništa promijeniti, iako znam
da mi i sestra i starci žele živjeti dalje odavdije.
Ja volim neke druge stvari. Velike gradove, gužvu, mjesto gdje će u svako doba biti prolaznika na ulicama,
gdje ću moći izaći sama a da mi ne bude dosadno. Gdje ću moći izaći subotom navečer i zabaviti se,
ići na koncerte. Gdje neću morati ići u drugi grad kada mi zatrebaju tenisice ili bilo što drugo.
Ne želim pretjerivat, jednostavno samo moram spomenuti da bi Los Angeles bio za mene grad iz snova.
Koliko god zvuči djetinjasto, sanjam o životu u LAu. Ogroman grad, uvijek pun zbivanja. Savršeno!
A do tada bi moja očekivanja ispunio Zagreb, Vodice ili Crikvenica.
Samo čekam dan kada ću živjeti u gradu kojem želim, makar to bilo i izvan Hrvatske.
do sljedećeg pisanja
xo.
Post je objavljen 28.08.2010. u 23:56 sati.