Marketing
Hounted House (12), short story
photo by rU
Najljepše se sanja
trenutak
prije svitanja ...
Ukleta kuća (12) kratka priča
Tri dana ...
Vraćam se za tri dana ... napisao je.
Rosemary je inače samoću dobro podnosila.
A sad je pomišljala kako bi, u vrtu prekrasnom poput ovoga kojim je šetala od svitanja do ponoći, s lakoćom mogla podnijeti i sto godina samoće.
Samoća je dobra družica, dok se s usamljenošću ne udruži ... rekla je, jedne davne večeri, Rosemaryna baka. A sada, dok se ponoć bližila, već prve večeri nakon Znalčeva odlaska, Rosemary osjeti kako Usamljenost Samoću steže u čvrst zagrljaj.
Osjećam se kao Pale sam na svijetu ... pomisli Rosemary sjetivši se slikovnice iz djetinjstva. I doista, učini joj se da je sama poput Robinzona na pustom otoku u ponedjeljak ... a petak i Petko su tako daleko ...
Znajući da je pogled na vodu uvijek uspijeva smiriti i utješiti, ona krenu prema malom japanskom vrtu do kojeg se iz glavnog vrta dolazilo kroz labirint od šimšira. Puna je luna osvjetljavala jezero, a kad je Rosemary jezeru prišla, zlatni koi šarani izroniše prema površini, kao da joj žele poželjeti dobrodošlicu. Zrikanje zrikavaca preplitalo se s kreketom žaba koje su dozivale kišu. Odjednom dašak vjetra zašušti u listovima bambusa, zrikavci i žabe umuknuše, vitke se bambusove stabljike počeše povijati pred sve jačim vjetrom. Oblaci zakloniše mjesec, prve kapi kiše nacrtaše kolobare na površini vode osvjetljene papirnatim lampionima, no Rosemary ostade sjediti na obali jezera čak i kad se kiša pretvorila u pljusak. Nije joj se vraćalo u praznu i pustu kuću, tek kad ju je snažni pljusak promočio do kože, tek kad se pljusak počeo miješati sa sitnim ledenicama, Rosemary ustade s klupce. Praćena ledenom kišom, nošena snažnim vjetrom, krenu prema kući.
Tamna se kontura kuće ocrtavala na olujnom nebu, a kad je Rosemary stupila na stazu koja je vodila prema kući, svi se prozori odjednom osvjetliše, bljesnuše poput nečijeg pogleda koji se obradovao posjetitelju. Na otvorenim i osvjetljenim vratima Rosemary ugleda visoku tamnu mušku siluetu. Munja bljesnu, iz tame izroni taman pogled u Rosemary uperen.
Tri dana ... Vratit ću se za tri dana... napisao je.
No, nije prošao niti jedan dan, a gospodin Znalac se vratio ...
(nastavak slijedi)
za one kojima se ne čita priča:
U samoći čovjeku se otvara put u vlastitu dubinu, i ako on uspe u nju sići bez straha i zaziranja, vratit će se obogaćen na površinu, i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imat će otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti.
(V. Jerotić, pisac i psihijatar)
Post je objavljen 28.08.2010. u 14:01 sati.