Pregled posta

24 sata S'LJeMana

Predgovor
Ove godine je organizacija otišla u čistu ilegalu SKOJ-evskog tipa. Za one koji neznaju što je to SKOJ - go to google! Na jednom opskurnom blogu (namjerno ne navodim izvor), je samo objavljen datum od kada do kada traje akcija, a cijenjena gospoda SKOJ-evci su pozvani da samoinicijativno odrade akciju. Bilo je pokušaja iz obavještajne zajednice da provale organizaciju, da doznaju za puteve, izvore financiranja i namjere, ali vrhunski organizirane ranojutarnje i mračnjačke ćelije su uspješno očuvale tajnu pod geslom: Bolje grob, nego rob.
Do dana današnjeg, službe kao SOA, POA, KOS, SDB, KGB, CIA, FBI, DEA, Mosad i ostale nisu uspjele saznati gdje je sveti oltar.

Ove godine je navedena konspirativnost kod mene izazvala izostanak kompetitivnog dijela, pa sam počeo razmišljati o raznolikosti i bizarnostima. Naravno, bio sam potaknut i traganjima gore navedenih agencija i agentura, pa sam mjenjao puteve i načine pristupa, sve da bih izbjegao stvaranje obrazaca.

Točno u podne
... ili malo kasnije u 15:55, okupila se Žoharova ćelija na tajnom mjestu i krenulo se u hodočašće na sveto mjesto. Plan bih vam sada otkrio, no, ipak neka, .... shvatit ćete.

Prvi krug - s Kockicom po cesti
Totalno zaljubljen u Kockicu odlučujem ju deflorirati na Sljemenu. Nema veće časti nego napraviti prve službene (oni od dućana do kuće se ne računaju) kilometre s njom na Sljemenu. Na Kockici su klitovi Keo Look i zato nosim posebne cipelice. Penjući se na nju gubim ravnotežu i padam na cestu. Katastrofa! Kockica dobija prve ogrebotine, a moje srce krvari. Dakle, defloracija je počela. Silent Dob je svjedočio tom nemilom događaju. Krećem uzbrdo, radostan sam i odmah isprobavam nove aerobarove, iako još uvijek nemaju pad-ove (podlogu). Nisam naučio na taj položaj i nekako sam nestabilan. Ruke su puno uže i imam dojam da kotač brže reagira.
Kockica dobro ide, mjenjač je malo tvrđi, ali dobro radi. Ulazim u vrlo neugodnu zonu, kad počinjem razmišljati o usporedbi s malom, a to gentlemeni ne rade.
Opet sam prestizao MTB, no to je i normalno, a ima ih i koji su vozili u suprotnom smjeru. Na usponu sam par puta naišao i na krupne dječake sa skupim autima, koji su divljali po sljemenskoj cesti. Imali su rotirke u autima (istina). Nisu me prepoznali.
Od parkinga do kraja Leusteka (jel to Cener?) mi je trebalo 50:12. Nisam do sada bio na Ceneru, a volio bih. Bit će prilike!
Do Gelendera mi je trebalo 60:18 (+10:06).
U povratku sam se spustio do Dolja, jer ne znam pametnije i onda cestom uzbrdo do parkinga i za to mi je trebalo dodatnih 41:29.
Sam sebe sam prozvao "kočničar". U spustu me prestigao MTBovac i to uvjerljivo. Imam strah od ranije, kada sam se kao mlađi spuštao s Rog Seniorom niz Sljeme i izletio u jednom zavoju.

Distance: 28.920 m
Time: 01:41:49
Avg pace: 03:31 min/km
Avg HR: 145 bpm
Max HR: 167 bpm


Drugi krug - pješice Leustekom
... odrađen s mobitelom u ruci, u laganom tempu. Obzirom da sam kratko u bijelom Zagreb gradu, obavio sam socijalne kontakte. Obzirom da me već znaju, znali su da dahtanje dolazi od sporta, a ne od ... hm, da, ...
Putem do gore sam proučavao stazu i razmišljao o bosonogoj avanturi. Naime, to je postao hit i kao pravi trend-setter, moram biti u trendu. Moram reći da sam bio u nedoumici. Mogućnosti ozljede postoje, a meni će zdrava stopala uskoro trebati. Leustek znate svi i nemam kaj tu pametno reći.

Distance: 5.060 m (do gore)
Time: 01:09:36

Distance: 10.200 m (gore i dolje)
Time: 02:36:41
Avg HR: 116 bpm
Max HR: 156 bpm


Bazni kamp
Ove godine u toplom i mekom krevetu, za razliku od prošle. Ni SKOJ-evci nisu što su nekad bili.


Žohar is back!
Nema hladnoce, vlage i kiše kao prošle godine i nekako mi to ne smeta.
Uživam u komformističkom doručku, nakon buđenja i nakon što sam se dobro naspavao. Totalno drugačije i neočekivano. Agenti koji su me možda pratili kao sumnjivca, sasvim sigurno me skidaju s liste. Ovakav ljigavac sigurno nije član ilegalne ćelije u pohodu na sveto mjesto. Novi je dan i vrijeme da se krene.


Treći krug - s Corrom off-road
Corra ima posebnu opremu, a seljo ne zna s amortizerima. Odnosno, jednom mi je Sablja nešto objasnio, ali sam to do sada zaboravio. Uglavnom, nešto se na amortizerima može okretati, ali ja nisam ništa okretao. Ne znam put, no kako je Corra djevojka za divlje staze, odlučujem ići off-road, pa idem prema Žičari, pa na Leustek. Gledao sam na webu kojim bi putem išao, ali me ništa nije zadovoljilo. Uglavnom idem po nekakvom osjećaju mračnjaka pored žičare, pa uz brijeg i izbijam na Leustek. Putem prestižem planinare, a duhovite gospođe pitaju za prijevoz.
Shvaćam bolje nego ranije da bicikliranje nije samo održavanje ravnoteže i okretanje pedala, već i tehnika koja mi je nepoznata. Treba znati birati put, voditi kotač, izbjeći proklizavanje zadnjeg kotača, zapinjanje pedala za korjenje i kamenje.
Priznajem da sam se zaustavio više puta, a pogotovo više nego što sam planirao. Zaustavljanja su motivirana pijenjem, ali i ne samo zbog pijenja. Bilo mi je istinski naporno, a to se vidjelo po pulsu.
Znoj je curio s mene u potocima, a Corra je bila sva flekava od kombinacije mojih mokrih, slanih kapi i prašine.
Corra je sexy u svojoj robusnosti. Moram priznati da me je Kockica osvojila svojim izgledom, ali Corra pruža drugačija zadovoljstva, nekako divlja, neobuzdana, neograničena cestom i civilizacijom.
Mjestimično silazim s Corre i guram ju, kolege bikeri će to popratiti s gnjušanjem, ali što reći na tri klinca koji su bikeove doveli autom na vrh kod Gelendera i krenuli u spuštanje (downhill).
Pod Kolo-tur-a-ma sam gurao Corru. Nisam mogao voziti. Bijah iscrpljen.
Napokon Gelender.

Distance: 5.780 m (do vrha)
Time: 01:08:56

Sporije nego po cesti, a moram priznati da je bilo i uzbudljivije. Možda zato jer je meni bilo prvi put off-road. Dakle, ne samo Corrina defloracija, nego i moja.
Spustio sam se po Gips-gelender stazi, pa po 15-ici do Leusteka. Meni je to bilo tehnički zahtjevno, pa sam silazio s Corre više puta, no vrlo uzbudljivo! Izuzetno uzbudljivo! Rado ću primiti poduku svojih kolega MT bikera da me poduče tehničkom dijelu vožnje.

Prilikom spuštanja sam dobio upozorenje drugog biciklista, da se weekendom ne spušta po Leusteku. Pritom stvarno nisam išao brzo i nisam radio nikakav nered. Drago mi je da mi je skrenuo pozornost na to. Naime, na samoj stazi ništa ne piše, a nisam našao ništa niti na webu o tim pravilima.

Spust
Distance: 5.430m
Time: 0:43:45

Distance: 11.210m
Time: 01:52:44
Avg HR: 141 bpm
Max HR: 174 bpm


Četvrti krug - barefoot (bosonog) na Gipsu

Prije četvrtog kruga, koji sam zamislio da opet bude poseban, bilo je razmišljanja i premišljanja. Treba čuvati noge i stopala. Pripremam se za half IronMan i bitno mi je da se ne ozljedim.
Kocka je bačena! Odlučujem da idem bosonog! Sve za slavu.
Najmanja i Zakonita su mi bile potpora u ovom bizarnom usponu, a došla je i Žana, kao svjedok i ohrabrenje. Krećem od parkinga prema Gipsu, po stazi jGl-a. Na putu prije križanja s Leustekom, nailazimo na par planinara, koji nas upozoravaju da smo na downhill stazi i da se može desiti da naleti neki biciklist i da se na toj nizbrdici neće moći zaustaviti.
Do vrha Gipsa je bilo relativno podnošljivo. Nadu mi je ulila i Žana, koja kaže da nije strašno i da je njoj trebalo dva sata do vrha, uz branje šumskih plodova.
Dolazi ravni dio na kojem inaće lijepo trčim, no tu za mene počinje pakao. Kamenčići bodu moja nježna stopala, navikla na udobne tenisice. Bos sam u krevetu ili pod tušem, ovo nije za moja stopala. No, definitivno nije vrijeme za cenrdanje. Odlučio sam i idem do kraja. Uostalom, Najmanja je tu, a tata mora ostati superheroj, barem do puberteta, kad ću ponovo postati glup.
Putem nailazimo na maline. Odlično krijepe i donose kratkotrajni zaborav na kamenčiće ispod stopala. Staza mi se čini beskrajna.
Upoznajem svaki kamen, svaki korijen. Pitam se koji debosi su razbijali staklo na putu. Spoznajem koliko ima stakla, koje ranije nisam viđao. Čistim stazu od stakla.
Najmanja prati moj tempo. Jučer joj je trebalo tri sata do vrha, no danas me prati bez problema, nije ona toliko ojačala, nego sam ja u hendikepu. Spor sam.
Blažena je zemlja s lišćem. Zemlja koja hladi vatrena stopala, od koje se smješak prelijeva licem. Vrh se približava. Nakon stepenica kod gornje stanice žičare dolazi asfalt i nakon toga betonski rubnici uz Zlatnog medvjeda. To su bitni detalji. Barem meni.
Gelender! Veselim mu se svaki put, a ovaj puta snažnije nego ranije.

Vidikovac, jesmo li dobrodošli?
Već sam jučer primjetio, a danas mi je to nekako bilo izraženije. Jesmo li dobrodošli na Vidikovac? Nekako se osjećam kao strano tijelo. Sve nekakvi šminkeri, "namontirane ribe" i bahati debelovrati likovi. Odlazimo u drugi dio restorana, malo ispod samog vidikovca i tamo na manje raskošnim klupama uživamo u kobasicama i crnom Velebitskom.

Radost
Pranje nogu, već dugo ne spoznah kako to može biti ugodno, ali ne zato jer ne perem noge, nego je to ovaj puta bilo nešto posebno, gotovo obredno pranje, a zatim brisanje mekanim ručnikom i odjevanje tople i mekane čarape i konačno mekana i podatna tenisica. Kao da lebdim. A stopala gore! Nakon ručka slijedi spust. Radujem se divnoj šumi. Najljepša mi je ona u kojoj sam. Lijep je Durmitor, lijepa je Medvednica, teško je reći što je ljepše, najljepše je tamo gdje sam u sadašnjem trenutku.
Ove godine samo 4 uspona, ali raduju. Ne znam što donosi slijedeća godina, ali ove godine sam napravio lijepi stilski miks. Zadovoljan sam.
Najmanja i Zakonita su odradile po jedan uspon svakog dana, a Lea samo jedan prvog dana. Za sve koji su zaboravili učenje najbistrijeg dijela života, a to je pubertet, kratki podsjetnik: "Usponi su glupi. Planinarenje je glupo. Priroda je glupa. Ti si glup, on je glup, vi ste glupi, oni su glupi. Sve je glupo! Bože! Ne mogu vjerovati!"

Distance: 4.330 m (do gore)
Time: 02:02:11

Distance: 9.620 m (gore i dolje)
Time: 03:46:23
Avg HR: 108 bpm
Max HR: 132 bpm


Kako je bilo prošle godine?

Službeni blog 24 sata SljeMana



Post je objavljen 22.08.2010. u 23:55 sati.