Shvatio sam da su ljudi slični mekanoj gumi s kojom sam se kao dijete igrao,
da pritisnuti u komad cigle uzimamo otisak ovoga svijeta, a onda ga,
poput zapečaćenog pisma upućenog Bogu i samo Bogu, nosimo do smrti.
Shvatio sam da nam se ništa na svijetu ne opire kao mi sami sebi.
A, ako je to istina, pitam se, kako se možemo nadati da ćemo upoznati nekoga
drugog?
Mark Slouka, Vidljivi svijet
Post je objavljen 27.08.2010. u 17:00 sati.