Pregled posta

Nada kao lijek protiv kolektivne apatije

Beware how you take away hope from any human being. Oliver Wendell Holmes, Sr.



"Koja li je, Bože,
pustoš u duši
onog što se davno
rastao s nadom..."

Abdulah Sidran


I have a very strong feeling that the opposite of love is not hate — it's apathy. It's not giving a damn.

Leo Buscaglia


The worst sin towards our fellow creatures is not to hate them, but to be indifferent to them: that's the essence of inhumanity.

George Bernard Shaw


Ovo je samo moj pogled na stvari i ljude oko mene. Ne mogu i ne usuđujem se postavljati svoj pogled kao pravo stanje stvari i s toga mogu govoriti samo o svojoj percepciji. A moja percepcija jest da je ovom zemljom zavladala kolektivna apatija. Nakon trenutka bijesa i one zdrave iskre u očima koje primjetim kod prijatelja, kod poznanika, kod stranaca, kod prolaznika i kod vas na blogu dešava se urušavanje u apatiju.

Zašto?


Mehanizmi ove države koji odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnosti naše djece nas žele uvjeriti da ništa ne možemo poduzeti jer ma kako loše bilo uvijek može biti loše tako da su nam oni najbolje što imamo (jao si ga nama ako su prosječnjaci koji opasno koketiraju sa dnom najbolje što imamo). Zato ne gutam floskule koje moji prijatelji recitiraju bez da znaju da im je to usađeno kroz grižnju savjest da ako se bune da ne cijene ono što trenutačno imaju.


Još jedna sveprisutna floskula jest da zaslužujemo vlast kakvu imamo. To bi bilo istina kada bi ova zemlja bila efektivna demokracija a ne kada zakoni postoje da bi prikrivali zločine krupnih riba koje podupiru ovi na vlasti jer ovi podupiru njih. U simbiozi su si.




Ko ovo dvoje, samo što ovi naši nisu nimalo slatki za vidjet.


Sljedeća floskula u koju ovi na vlasti i na opoziciji žele da povjerujete jest da su ionako svi lopovi i da će krasti oni koji bi zamjenili ove koji postoje. Smatram, kao prvo, da nije u redu osuđivati nekoga za nešto što još nije učinio samo zato jer nam lažno iskustvo kaže da ovi u politici to jesu učinili pa su se kao namirili. Kako lopov može znati kada je dosta sa krađom uostalom? Jeste li čudli za kockara koji je shvatio nakon jackpota da mu je dosta? Znate li da je Aristotel puno pizdarija izvalio ali da je bio u pravu kad je rekao da je "glad za novcem neutaživa i da nikad ne priziva mučninu"?

Osuditi one koji vide da zaslužujemo bolje, svi mi pa čak i reakcionari (i njihovi potomci) koji silom prilika igraju igru onih koji su na vlasti jer su zasljepljeni njihovim usađenim vrijednostima, znači naposljetku osuditi nas sve. Kada bi oni koji podržavaju sistem jer je "sve po zakonu" upropaštavali svojim činjenjem/nečinjenjem bilo bi mi tužno ali barem nebi imalo posljedice i na one slobodoumne.
A pošto smo kao društvena bića osuđeni jedni na druge nema nam druge nego osim individualne sreće zahtjevati i kolektivno blagostanje pošto ono prvo ovisi i o drugom. Ne bi ovisilo kada bi svatko od nas bio autonoman u vezi resurse i poizvodnje onog što svakom od nas treba za nekakav život. A pošto ne živimo više u prehistorisjkim vremenima, kada je čovjek morao nabavljati sam hranu i stvoriti si sklonište i odječu kako ga ne bi iznenadila zima (ukratko ovisio o samom sebi) a resurse ionako više nisu svačije, i ima nas zaista previše smatram da nam je svima u interesu skrbiti o kolektivnom interesu.

Kako ja ne želim potonuti sa ostalim u apatiju nečinjenja ničega smatram da mi je dužnost a i interes osokoliti i podignuti one koji jesu. Nema zdravijeg od one iskre bijesa koja nam svane u očima trenutak prije nego nas pseudorazum apatije proguta. Ta iskra nam govori da smo živi i da oni na vlasti nemaju pravo bacati nas u neimaštinu i bezperspektivu, da nismo roba koja postoji radi njihovog probitka i užitka, da nismo masa bez glasa.

Vjerujem da svatko od nas zna što je dobro i zlo bez da nam to zakoni govore kao što instinktivno znamo da treba reagirati kada vidimo da netko napada jednog od nas, i dok neki reagiraju na nepravdu drugi su paralizirani strahom.

Strah nije loša stvar u svim situacijama, on nas natjera da se pobrinemo za sebe, da se spasimo od auta koji nas može zgaziti ali ovakva vrsta straha ne djeluje u našem interesu i nema smisla da postoji jer radimo sami kontra sebe dopuštajući da se situacija perpetuira unedogled što paše ovim ološima u saboru (koji su pak marijonete onih koji su ih financirali).

Postoje gore stvari od neplaćanja rate od kredita, ne dobivanja penzije i plaće, neplaćanja režija a to je gubitak dostojanstva koje djeli Čovjeka od Igračke i apatija kojim žele da postanemo indiferentni na tuđe probleme sve dok ne dođe red na nas. A doći će jer kao što sam rekao malo prije, osuđeni smo jedno na drugo i ono što se dešava mojem bližnjemu dogodit će se i meni ako ne reagiram.




"Ali ta žena skine sa posude poklopac velji
Pa ih pusti, a ljud'ma tad pribavi žalosne brige.
Pod nerazrušivim krovom, unutra ostade samo
Nada, posudi onoj pod otvorom, te ne izletje
Van, jer prije Pandora na posudu poklopac stavi
Egidonoša Zeus, oblačitelj, tako je htio."

Heziod - Djela i dani



Kad je već Pandorina kutija otvorena i iz nje izletila privatizacija na hrvatski način sa posljedicama tajkunizacije i raslojavanja društva na jako bogate i na jako siromašne onda otvorimo tu kutiju do kraja i pustimo nadu, jer kako bi rekao posljednji slobodni čovjek u hrvata:

Biti pojedinac to znači i susretati pojedinca, to je vrlo teško, svakodnevno voditi računa da je drugi jednako vrijedan kao i ti, svakodnevno znati da drugi ima sve ono što ti imaš – sva prava, sve dužnosti, i da ga tako trebaš susresti. I zato je veliki Rilke rekao da se ljubav prepoznaje ne po tome što drugoga posjeduje nego što ga štiti. Ljubav je zaštita tuđeg postojanja i tu je veličina koja iz nje stalno izbija i čini nas vrijednima. Zato ljudska prava nisu ništa drugo, nego točno u okviru države formulirani ideal koji već tisuće godina čovjek želi ispuniti, a koji vrlo jednostavno glasi: “Ja sam ljudsko biće, neizrecivo vrijedno, i mora se osigurati sve što je potrebno da tu vrijednost na Zemlji ispunim”.

Vlado Gotovac


I zato prestanite misliti samo na svoju guzicu i shvatite da tuđi napredak je svačiji napredak a stvar koja baca drugog u lance baca nas sve zajedno u te lance... i samo je pitanje vremena.



U nadi je spas a nada je u ljubavi i zato volite se i nemojmo više dopuštati ovaj zločin nad nama.










Post je objavljen 27.08.2010. u 15:26 sati.