Totalno prigodna i totalno jebena: klik!
Obožavam bahate muškarce. Obožavam neodlučne i nezrele muškarce.
Obožavam muškarce s dva lica. Prvo je ono pokajničko, lice umiljatnog
dječaka, koji će plakati, raditi grimase, pjevati, slati trideset poruka u
par sati, govoriti kako si ti ( sve pod navodnicima ) prekrasna, posebna,
jedina za njega, ljubav njegova života, netko radi koga će on uvijek sve
i svakoga ostavljati, Drugo je pak ono lice bezosjećajnog, hladnog
i proračunatog čovjeka kojemu možeš pola dana plakati a da ne učini
ništa da te utješi ili popravi stanje.
Takvi su svega svjesni. Svjesni koliku štetu i bol nanose svakom porukom,
pozivom, susretom ali i dalje to svjesno čine. Uvuku te u taj začaran krug
mazohizma i očaja, sve pod krinkom ogromne i prave ljubavi. Osjećaš se
kao sitna mušica uhvaćena u mreži divovskog pauka. Pokušavaš se izvući,
pokušavaš otići no svakim pokretom si u sve goroj poziciji.
I kada nisu tu...gore je nego kada jesu. Kada ih nema svoj život ponovo
moraš prilagođavati njima. Kada ih nema moraš biti opreznija nego inače,
moraš pazit da se slučajno ne nađeš u istoj prostoriji s njim, tada ne može
isključiti mobitel i kontrolirati svoju potrebu za alkoholom jer jadan ne može
ne reagirati na tebe. Moraš paziti s kim će te vidjeti jer ako te vidi s nekim
drugim muškarcem neće moći kontrolirati svoju kvazi ljubomoru i bolesnu
fiksaciju na to da drugi grli, ljubi, dira ili nedaj bože ševi ono što je 'njegovo'.
Obožavam i kada te pijavice uporno govore kako se moraš cijenit, voljeti
i poštivati, misliti sve najbolje o sebi, ne dozvoliti da te itko iskorištava, biti
nečija cura za jednu noć, da se oko tebe treba truditi, da te se treba zaslužiti,
a zanimljivo je kako su oni sve te navedene stvari spremni ne činiti dulje
vrijeme, samo bez truda i tog zasluživanja.
Obožavam i kada imaju silnu potrebu pričati s tobom o tome kako mu je
bivša pušila ii te pak usporediti s njom u bilo čemu. Zajebi, jel ti ja ličim
na još jednog pripadnika iste vrste s kojim sjediš na pivi i komentiraš kako
koja stenje? Obožavam i kada se njihove greške i neki loši potezi ne
računaju, zanemaraju i ublažuju dok se tvoji gledaju pod povećalom.
A ono što volim još više od takvih muškaraca, od tih frajerčina su slabe,
jadne i labilne žene koje im takvo ponašanje toleriraju i tješe same sebe
onim: 'Ali on mene voli, na čudan način, ali voli!' E pa to ljubav nije!
( i jebemu mater neću nikad više, odbijam biti jedna od njih )
Post je objavljen 27.08.2010. u 13:24 sati.