Marketing
Tko ne prodaje, ne treba ni da jede?
Svoj tekst o "Trećem putu", ljevici i zelenima , koji je ovdje objavljen u nastavcima, objavio sam kao cjelinu na kolaborativnom blogu pollitika.com. Kratkim komentarom javio se popularni blogar G-News (nekad je imao svoj blog na blog.hr, ali sad gaviše nema, pa se javlja valjda samo na pollitika.com), poznat kao fanatički zagovornik neoliberalizma. Prenosim svoj odgovor na njegovu kratku primjedbu.
G-news piše:
Baka sa kolacima za socijalce je otisla (...)
1.Proizvodis, prodajes papas
2. Ne proizvodis, onda si u banani.
3. Tko sto ima, nema, oblaci, jede i gdje ljetuje ne mijenja pravila pod 1. i
Ja sam već u bilješci uz članak bio predvidio ovakvu vrstu komentara:
Mnogi nisu sposobni za artikuliranu diskusiju, nego samo ponavljaju svoje JUOSP (Jednostavne Univerzalne Odgovore na Sve Probleme). "Treba samo slušati MMF i sve će biti riješeno", "Trebaju samo pravi domoljubi doći na vlast", "Trebaju samo svi prihvatiti učenje Mahariši Maheš Jogija" isl..
A na ovaj JUOSP ("Tko ne proizvodi i ne prodaje, ne treba ni da jede") odgovaram:
Tvoja fundamentalnistička ultraliberalna propaganda 19. stoljeća ima, kao što je već onda bilo jasno, ugrađeno ozbiljno proturječje. Kvaka je u tome, da onaj koji ne proizvodi nešto utrživo, ili ne uspijeva svoj proizvod utržiti, neće mirno sjesti i skapati od gladi, koliko god mu ideolozi kao ti objašnjavali da je to pravedno. Započet će s raznim oblicima nasilja, da otme nešto za sebe onima koji imaju očiti višak, pa onda klasa vlasnika sredstava za proizvodnju, direktno ili koristeći državu kao svoje sredstvo, mora također organizirati nasilje da održi sustav (to je ono "država kao noćni čuvar": dolaze u situaciju da moraju imati mnogo noćnih čuvara - koji, naravno, ne proizvode).
Na sreću, nakon što su tijekom 19. stoljeća uglavnom koristili tu metodu, postepeno su došli na ideju da, umjesto da troše novac na čuvare, mogu sjesti s predstavicima radnicima i umjesto za žandare, otvarati radna mjesta za socijalne radnike. Čak i nakon "demontaže države blagostanja" u posljednjih 30-ak godina, nismo se vratili na onaj sustav, koji zakonito dovodi do uništenja početne pretpostavke slobodnog tržišta i uvođenja snažne država u fašističkom ili komunističkom vidu.
Osim toga, onda i sad, kapitalistički mehanizam "proizvodiš, prodaš, kupiš" ima ugrađenu inherentnu nestabilnost (vidi npr. gore fusnotu 5), koja dovodi do toga da ljudi iznenada ostaju bez imovine i prihoda (kako radnici, tako i kapitalisti) ne zato, jer ne proizvode, nego zato jer proizvode ne mogu prodati (iako postoje ljudi, kojima bi ti proizvodi trebali!), a to je uzrokovano financijskim spekulacijama ili čistim prevarama - koje donose ogromne profite, a ne proizvode ništa.
A k tome su tu još i kriza resursa i kriza okoliša.
Zato je nužna regulacija, ne samo na nacionalnom, nego i na svjetskom nivou. Istina je, kako pišem, da nemamo razrađen cjelovit program što i kako treba činiti, ali ima niz elemenata (o čemu ću još pisati). Možda još možemo spasiti civilizaciju.
Presim ovdje, vjerujući da će biti zanimljivo mojim čitateljima. Podvlačim još jednom najvažnije: problem kapitalističkog sustava zapravo nije da li netko proizvodi ili ne, nego da li to što proizvodi, pa makar to bila i magla, može prodati. Postoji niz istraživanja, uključujući nobelovce za ekonomiju, koje se ovdje može navesti.
Post je objavljen 27.08.2010. u 13:15 sati.