Maler...
Bilo je to još u doba nevinosti.
Golobradi kretenčić je otišao u školu, naletio na prazan sat, digao ljude iz razreda, mislim da smo bili treći “e”, i umjesto u park, otiđosmo – u birtiju.
Imao sam sedamnaest, do tad sam bio probao sve vrste alkohola, ali samo po gutljaj.
Majkemi, sve je peklo i imalo grozan okus.
Čak i rum za kolače kojeg bi kusnuo tu i tamo kad bi mi zamirisao u nekom maminom biskvitu, dakle – rijetko.
Uglavnom, popilo se, dosta se popilo za prvi put, mislim pet rundi votke.
Onda sam naručio ono zeleno kaj pije striček za onim stolom, pa nas je striček čuo pa častio rundom mentola jer je bilo zgodnih curki za stolom.
I onda smo se smijali, i onda su me dečki donijeli doma.
Mama je pogledala mene satrana, lupila se po glavi i – prasnula u smijeh “Zvonko, počelo je...”
Ja sam se tupavo smijuljio i pokušavao loše promrmljat “Nijeminiš, opše nišampil...”
Sat vremena kasnije, zrigan te opran ležao sam u krevetu i htio zaspat ali nije išlo.
Stavio sam Pub, te 1987. svoju omiljenu ploču i pokušavao pratit tekst najdraže pjesme o najboljem kockaru na svijetu – Boži zvanom Pub.
Kao i većina klinaca, neke sam meni nerazumljive tekstove pjesama tumačio na svoj način, a Štulić i Azra su za nekog tko nije imao originalne ploče bili teža enigma (“Dignem glavu a tamo mala, prišt”, “Kada ode djevojka na konjuuu”, “U čemu je jaaaz...”), no i Đole je pjevao na paorsko-vojvođanskom pa je i tu bilo mimoilaženja...
Jel iko zna šta je ono jektičava-cvetičava, miljon puta sam to otpeval, zvuči mi nekak kužno-kolerasto ali i dalje ne znam definiciju...
Tako je i u stihu “Kad bi terao maler on bi rekao – stih”, meni to zvučalo da on tjera neke male, pa sam to tako i usvojio sve dok se par godina kasnije u JNA nisam upoznao sa značenjem malera...
Ali, pričat ću vam poslije o Ravelliju (Mutić, 1988.)...
Mama je ušla u sobu sa svježom gazom za čelo i kamilicom za oporavak.
Tiho je rekla, “gledaj, nisi dovoljno bogat da kupuješ jeftine stvari, niti si dovoljno glup da piješ jeftina pića. Urazumi se jer si s ovakvim bofl votkama trojkama i silovano mentolima ubijaš i jetru i mozak...”
Stara je otišla iz sobe, ja sam se ko pravi panker durio i mislio si “daj ne njajke, ono, e”, ali te su mi riječi ostale nekako urezane, baš ono kad si mlad i drčan (i u vojsci drnčan), a sve što se spomene na metar od tebe ostane zauvijek upisano u nekom bezveznom folderu.
S Tosce 21, prastarog gramofona, Đole je brzim glasom recitirao o Boži koji je bio jači i od te male, u biti malera a ja sam nekako utonuo u san.
Moja mama je sad na moru.
Čuva svoju mamu i šeće cucka.
Ima kilavu prosvjetnu penziju, divno unuče i općenito je uspjela u životu, osim što joj jedinac uopće nije poslušao savjete.
Pa mi i danas, kad god imam mamurluk, zvonko odzvanjaju njene riječi – konju, nemoj pit sranja, pij fino...
Pa sam si, kako je danas jedan poseban dan u mojoj profesionalnoj karijeri - kupio nešto jako fino.
Nešto što sam odmah prozvao malerom iako se ono “e” malo jače razvlači i farba s “o”.
Malheur Dark Brut (Noir).
Po zanimanju - Belgian strong ale...
Kraj na http://www.gajbapive.com/beerafish
Post je objavljen 27.08.2010. u 11:20 sati.