11.8.2005.
Bila je u Zagrebu na prisilnom radu bez pratilaca mislio sam čudno za takvu rasnu ljepoticu profinjene crte lica visoke jagodice i tužne duboke oči kao jezera rekla je da se zove Bruna pogađao sam Njemica Poljakinja ne Norvežanka iz Stavangera nisam znao gdje je to bio sam uporan Bruna bi moglo bit i talijansko priznala je da je ustvari Brynhilda e sad sam se smrznuo toliko smo učili iz nordijske mitologije znam da je to glavna valkyra koja nosi smrt po želji Odina doduše ratnicima na bojnom polju a ja se oružja grozim čak ni ratne filmove ne gledam stotinu mu gromova Thor mi je ime i drago mi je da sam te upoznao rekla je ti se rugaš mom imenu naciji našoj povijesti rekoh nije to povijest to su bajke samo se nasmiješila zagonetno a imala je vrelinu mediteranskog ljeta na usnama kasnije sam otkrio i među bedrima moja Bruna toplokrvna je životinja ne ljubi hladno proračunato skandinavski stoput sam bogu zahvalio što ju je poslao prvo me utopila u svojim dubokim očima onda kao utopljenika spašavala padao sam do samog pakla ili je to bila Valhalla s petstočetrdeset vrata i vukom što čuva dvorane umrlih heroja imala je neki poluosmijeh kojeg sam odnekud znao blagi ironični osmijeh praštanja tuge ili podsmijeha tko bi pogodio kosa joj je mirisala na ledene fjordove u šali sam je nazivao raznim imenima nije joj se dopalo šuti ne govori riječi uvijek sve pokvare kako je samo bila u pravu sve je bilo sjajno ponori i vrhunci stopljeni u jedan neprekinuti zagrljaj šest dana sedam noći da spojim sve ukradene sate u hotelu uz kolodvor najbolji su ipak bili trenuci kad bi otvorila vrata i soba bi zasjala nosila je tu svoju aureolu lako kao da nije svjesna kako zrači držao sam je u zagrljaju prejako očajnički da mi ne umakne s prvim zalaskom sunca kako su sjene postajale sve duže padala bi u šutnju pogledavala otvoreno na sat mrzio sam sve zbog neumitnog kraja ali ni slutio nisam da je Brynhilda došla po mene pokosila me uz osmijeh grim reapera ali ni blizu smiješnim TV serijama tada mi se vrijeme s njom činilo prekratko ali trajno postojano sad iz ove perspektive s druge strane groba znam da sam je imao tek na trenutak iako nisam nordijski heroj iako nemam plavu kosu ona je bila moja valkyra a ova je Valhalla precijenjena.
11.08.2005.
Post je objavljen 27.08.2010. u 11:14 sati.